SEKSUALNA EDUKACIJA Prvi dio

Svaki roditelj mora znati da treba imati vjerski i socijalno prefinjen osjećaj te kontrolisati svoje ponašanje do te mjere da na logičan i razuman način spriječi nemoralne ispade pred djecom, a i pred drugim ljudima, da bi time spriječili mogućnost moralnog zagađenja života naše djece.

Koristeći se modernom tehnologijom, za koju nažalost možemo konstatovati da ničemu drugom danas ne koristi niti ima drugi zadatak i dužnost osim zavođenja cijelog svijeta u nemoral ili moralnu anarhiju,mi,ipak,možemo pomoći svojoj djeci na taj način što ćemo ispravno razabrati mogućnosti i domene korištenja savremene tehnologije,odvagati koliko koliko koristi može biti postignuto njihovim korištenjem, te ih uz pomoć toga obrazovati i informirati, dovoljno o vjeri i moralu i pomoći im da u njima ove dvije komponente puste jake i zdrave korijene kako bi se mogle sasvim nesmetano i sigurno razvijati. Između ostalog, naša je dužnost kloniti se svakog postupka koji pospješuje dječju pozornost u vezi sa škakljivim temama,posebno u vrijeme kada je to izvan prirodnog plana i reda.

Mi trebamo vjerovati u ono što se nalazi u našoj djeci,između ostalog, i uz prisustvo tjelesnih nagona koji se, zbog toga što je to nešto sasvim prirodno,nalaze u njima, i na poseban način dolazi do njihova ispoljavanja.
Djeca su radoznala kada je u pitanju seks. To je potpuno normalno i dobro, jer ih motiviše da saznaju. Jedini problem jeste što odrasli često ne znaju šta treba raditi po tom pitanju.

Tako mnoga djeca ne dobiju nikakvu edukaciju u porodici kada je seks u pitanju. Naime,dobijaju ga na ulici, a rezultat je velika količina pogrešnih informacija koje često donose puno problema. Istraživanja u različitim zemljama pokazuju da većina roditelja želi da njihova djeca o seksu uče u školi. Međutim,seksualna edukacija je je često predmet polemika.
Neki se ljudi protive seksualnoj edukaciji, uglavnom, navodeći da to vodi užasnim posljedicama, posebno povećanju predbračnih seksualnih aktivnosti i promiskuiteta. Međutim, istraživanja pokazuju sasvim drugačiju situaciju.

Rezultati istraživanja, koje je obuhvatilo 1177 studenata u SAD-u, koji su pitani o trenutnom seksualnom ponašanju i prethodnim izvorima informacija o seksu (Spanier,1976,1977),pokazuju da seksualna edukacija u školama ima malo efekta na predbračne seksualne aktivnosti; tekući činioci, kao što su modeli zabavljanja sa partnerima, čini se da imaju mnogo važniji uticaj. Još jedno istraživanje iz 1987. (Eisen  &/ Zelman) pokazuje da nema dokaza za konstataciju da seksualna edukacija podstiče predbračna seksualna eksperimentisanja..
Seksualna edukacija u mnogim zemljama je još uvijek predmet diskusije, a u nekim drugim zemljama nema nikakav status, o njoj se jednostavno ne govori.

Trebamo prihvatiti činjenicu da se u današnjem pokvarenom svijetu sve snage troše na to da se ljudi što više prepuste putenostima i užitcima, a naročito su mladi ljudi izloženi tome.
S druge strane, jasna je činjenica da logika sile, prisiljavanja i stroge kontrole uvijek rezultira obratnim, tj. neželjenim rezultatom. Međutim, unatoč svemu nabrojanom, mi posjedujemo jedno veoma važno i moćno sredstvo. Riječ je o istinoljubivom fitretu i pobožnoj niti ljudskoj koja koja se nalazi i u našoj djeci,koja su saobrazno tome po fitretu (Božanskoj niti u čovjeku) pobožna.

Ukoliko im uspijemo na pravilan način i u dovoljnoj mjeri približiti i objasniti vjeru u Boga, bit će sposobni oduprijeti se svim preprekama i sredstvima smutnje.
U svakom slučaju,uvjeravanje o kojem je riječ uvjetovano je razmišljanjem, planiranjem i preciznom izvedbom.

Kako razgovarati sa djecom o seksu?

Jedna od roditeljskih obaveza,kada je u pitanju razgovor o seksu sa njihovom djecom, jeste pomaganjem i korištenje znanjem, posebno znanjem eksperata na ovom polju, tj. psihologa. Ukoliko budemo znali puteve i načine odgoja, tim više ćemo bolje postupati sa svojom djecom. Imamo veliki broj hadisa koji se tematski bave psihologijom djeteta, koji ukoliko se budu modernim naučnim dostignućima stavili na analizu i razmatranja, mogu biti od velike koristi i dosta pomoći u rješavanju problema.

Ako su vaša djeca počela stjecati znanje o seksu u školi i želite im predočiti islamski pogled na sve to, ili ona sve češće postavljaju pitanja kao što je npr. Pitanje: ''Odakle djeca dolaze?'', krajnje je vrijeme da razgovarate sa njima.

Seksualnost i intimni život u Islamu (E.Bajić i Dž. Lepirica)


SEKSUALNA EDUKACIJA Drugi dio

Počnite na vrijeme

Idealno obrazovanje ne daje se djeci kruto zahtijevajući od njih da se,recimo,oblače tradicionalno. Bolje je da to činite na posredan način, od najranijeg djetinjstva. To znači da dijete mora imati jak osjećaj identiteta i razumijevati koje su njegove vrijednosti. Islam je u potpunosti logična ideologija. Islamski su zakoni prilagođeni čovjekovom fitretu i razumnim težnjama.
 
Ukoliko Islam kaže:'' Svoju djecu tjerajte na namaz od sedme godine '', sigurno je u pitanju postizanje uzvišenih odgojnih ciljeva. Bliskost Gospodaru jeste ta koja sprečava od bliskosti nečemu drugom, što je uvjetovano time da se u djetetu rodi ljubav prema namazu i da se u njemu uspije predstaviti namaz kao neodvojivi dio čovjekovog života. Ni u kojem slučaju nije dovoljno poučiti dijete i navići ga na obavljanje ''mrtvog'' namaza, kojem ni suštine ne zna, niti razumije zašto ga klanja.

Treba ih naučiti da drugima budu od pomoći, da budu nesebični, tj. da vole robove Božije, da pruže ruku prijateljstvaonima kojima je uskraćena. Treba ih navići na red i disciplinu. Obogatiti im život zdravom zabavom i razonodom. Pripremiti ga iz perspektive svjetskih znanja za moderno vrijeme u kojem će živjeti, kako bi im time poklonili i moralni i ljudski i socijalni autoritet. Treba misliti i na to da se unjima oživi ljubav i naklonost prema rodbini i da se dijete nauči održavati veze sa njima, putem obilazaka,posjeta itd., zato što je to veoma važno životno pitanje. Treba ponekad i od njih tražiti lična mišljenja o životu i životnim pitanjima.

To što nam Poslanik a.s. nalaže da s navršavanjem četrnaeste godine godine dijete učinimo svojim namjesnikom, te da ga prihvatimo za sugovornika s kojim se savjetujemo, vjerovatno je zbog izgradnje autoriteta u njegovoj psihi kako bi djeca osjetila da je došlo vrijeme da trebaju ozbiljno i tačno razmišljati i proći se slobode i djetinjarija, te zaći u svijet ozbiljnih. Sve što je pobrojano i još puno drugih važnih stvari, zahtijeva izdvajanje vremena za djecu te mudar i prijateljski razgovor sa njima.

Početi učiti o bilo kojoj oblasti u pravo vrijeme jedan je od recepata za uspjeh. Dječak od osam godina može primijetiti da njegova majka ponekad tokom mjeseca ne obavlja namaz i pitati zašto. U ovom uzrastu djetetu možete jednostavno reći da je to vrijeme kada je Allah izuzeo ženu od obavljanja namza. O seksu se također može raspravljati u kontekstu čistoće u Islamu u određenom uzrastu. 
Tako npr. Dijete u dobu od 6 do 7 godina mora naučiti kako da se očisti poslije upotrebe toaleta. Nakon toga u dobu od 12 do 13 godina treba objasniti pojam ''gusul'' i u kojim prilikama se on primjenjuje (poslije seksualnih odnosa,poslije menstruacije i sl.). Roditelji trebaju nasamo razgovarati sa svakim djetetom, a ne da svima zajedno objašnjavaju teme u vezi sa seksom. Neke od tema o kojima treba obavezno razgovarati jesu i čednost, pristojno ponašanje i skromnost. Sve ovo ne treba prezentirati kao skup pravila koje moramo slijediti. Postupite mudro,posebno kada objašnjavate islamska pravila u oblačenju i spuštanje pogleda za oba spola.

Izgradite dobre odnose sa svojom djecom



Islam se dvjema metodama bori protiv psiholoških bolesti pojedinca i društva. Prva je u vezi sa očuvanjem fitreta čistim i netaknutim, gdje je Islam uložio napore da što je moguće više spriječi zagađenje pojedinca, kao i da im izliječi bolesti ukoliko im je fitret podlegao. Uslijed toga i prije negoli se stupi u brak, daje se do znanja budućim roditeljima kakav značaj ima odgoj djece, te u vezi sa tim, između ostalog kaže se da treba biti krajnje pažljiv s onim skim se stupa u brak i prilikom odabira bračnog druga. Zato što želite postaviti temelj jednom naraštaju, dobro pazite na kojoj ideologiji i svjetonazoru postavljate i sa kakvom ličnošću sklapate sporazum o tome projektu, a zatim tu su i upute o ponašanju u braku iz svih uglova gledano, počev od režima ishrane u periodu trudnoće i za vrijeme dojenja djeteta pa do ostalih veoma sitnih, ali bitnih detalja.
 
Sve to jeste u cilju sprečavanja prodiranja lošeg morala u krug porodice i očuvanja fitreta u svom nepatvorenom kvalitetu. To je sadržano u dvije potrebe koje moramo ispuniti ili imati kod sebe a to su:
 
Znanje, tj. da odgajatelj bude dovoljno obavješten o preciznim odgojnim dužnostima;
Ozbiljnost i ljubav prema tom poslu.

Ispravno seksualno obrazovanje može biti dato samo ako roditelj jasno i razumljivo upute prave poruke. U svom domu morate njegovati iskrenost u komunikaciji, a ne krutu i strogu atmosferu. ''Govorim o pokazivanju ljubavi u kući između roditelja'', kaže Hedija Hafadži, islamski aktivist i nastavnica u penziji iz Kanade. Ona je provela oko 30 god. radeći u različitim školama i iz svog iskustva tvrdi: ''Ako je ljubav između roditelja prisutna, oni iskazuju pažnju jedno prema drugom. Djeca krot to vide kako da razgovaraju među sobom i kako da poštuju jedni druge.
__________________________________


Budite primjer! Treći dio

 Najbolji način za učenje i prenošenje svojih vrijednosti djeci jeste lični primjer. To znači ne samo da se djeca uče zdravim odnosima među spolovima kroz promatranje ponašanja svojih roditelja, već i da roditelji ne rade ništa što bi potkopalo njihove poglede na seksualnost. Npr. Djeca pažljivo prate šta roditelji gledaju na televiziji ili koje filmove gledaju u kinu. To je važno jer može loše utjecati na nas u svakom životnom dobu. Ako naša djeca vide da mi radimo nešto loše, ona će postaviti pitanje zašto to i ona ne bi radila? Ovo također podrazumijeva da budemo primjer i u drugim aspektima života slijedeći ona pravila za koja očekujemo da ih naša djeca slijede. Ako neprestano kasnite, sazovite svoju djecu i objasnite im zašto vam se to dešava i pri tome pokažite isto ono razumijevanje i ljubaznost koju očekujete od njih kad ih nešto upozoravate.

Upoznajte islamski stav o pitanjima u vezi sa sesksualnim aktivnostima!

Seksualno obrazovanje je mnogo više od toga da svom djetetu kažete: ''Ne čini to prije braka!'' Teme poput menstruacije, promjena u pubertetu,islamskog čišćenja nakon različitih vrsta nečistoće vezane za seksualne aktivnosti moraju se detaljno obraditi sa djecom. Ako niste sigurni da li je nešto ispravno sa islamskog aspekta obratite se za pomoć nekome ko bolje poznaje islamske propise ili nabavite neki vodić za roditelje. 

Morate biti spremni dati tačne odlomke iz Kur'ana,Hadisa ili mišljenje validnih islamskih autoriteta o temama kao što su kontrola rađanja i relacije između muškaraca i žena. Ako u toku razgovora vaše dijete upita nešto, a vi niste sigurni da li je to po Islamu obavezno ili nije, provjerite prije nego što mu date odgovor. Pazite da to ne uzimate automatski, kao npr. Islamske tradicionalne običaje vezane za seks ili muško-ženske odnose.

Recite djeci da ste im na raspolaganju za razgovor o pitanjima u vezi sa seksualnim aktivnostima!

Ovo je potrebno, posebno ako je razgovor o tim temama prije bio tabu-tema u kući. Roditelji trebaju reći djeci da žele biti njihov prvi izvor u situaciji kada dijete dobija informacije i iz drugih izvora , kao što su televizija,filmovi,škola,prijatelji. Ovo treba postići u mlađem dobu jer se u pubertetu neposlušnost kod djeteta povećava i dijete najvjerovatnije neće, poslušati roditelje.

Tražite pomoć od drugih!



Ako vam je krajnje neprijatno razgovarati sa djecom o pitanjima u vezi sa seksualnim aktivnostima, zatražite pomoć od obrazovanog i otvorenog imama ili drugog člana zajednice,koji je istog spola kao i vaše dijete, da mu objasni detalje. Ta osoba može biti i socijalni radnik ili neki povjerljivi član porodice kaš što je npr. tetka ili daidža. Možete nabaviti i neke knjige djeci koje će im pomoći da sagledaju ovu problematiku iz islamske perspektive. Angažovanje nekog drugog da priča sa djecom ili sanbdijevanje knjigama nije kraj priče. Kao roditelj vi morate biti spremni i otvoreni da barem saslušate probleme vaše kćerke ili sina i njihova pitanja, pa da ih tek onda uputite pravoj osobi. Djetetu ste dužni dati barem informacije,ako vam je neprijatno da sami odgovarate.

FORMIRANJE SPOLNOG IDENTITETA

Prije nego što počnemo govoriti o spolnom identitetu,poterebno je definirati neke pojmove. Jedan od pojmova koji ćemo često koristiti jeste spol. Spol je pojam  koji predstavlja biološko određenje pojedinca, muškarca ili žene.

Spolnost je pojam kojim se označavaju  psihološke osobenosti ličnosi muškog, odnosno ženskog razvoja.
Spolni identitet predstavlja svijest o vlastitom spolu, a označava i stepen osjećanja muškosti ili ženskosti određene osobe.

Spol je nešto što ostaje cijeli život nepromijenjeno i to je trajni dio vlastitog bića kojeg, kao takvog, treba i prihvatiti.
Naše poimanje sebe kao muškarca ili žene, ono što se naziva spolni identitet, tako se duboko usađuje od ranog djetinjstva, da bez obzira na ono što doživimo u toku života, većina ljudi ne sumnja u svoj spol.

Spol u djetinjstvu

Prije stotinu godina mislilo se da je seksualnost nešto što se pojavljuje u pubertetu. No, došlo se do zaključka da je sposobnost ljudskog tijela da pokaže seksualan odgovor prisutan još od rođenja. Isprva, bebe misle da su razlike između dječaka i djevojčica u odjeći i frizuri. Ali do dvije i po godine se može javiti svjesnost o razlikama u genitalnim regijama i pozicijama za vrijeme uriniranja.

Razdoblje između treće i sedme godine života vrijeme je izrazitog socijalnog razvoja. Razvija se spolna identifikacija, usvaja stil društvenog ponašanja, razvijaju se moralni standardi i norme. U svim društvima postoje oblici ponašanja koji se smatraju tipično muškim i tipično ženskim ponašanjem. Stoga se usvajanje spolne uloge ubraja u normalan proces razvoja i dio je procesa razvijanja svijesti o sebi, tj. stvaranja samoidentiteta.

U trećoj godini života djeca su svjesna vlastitog spola, a negdje u četvrtoj i petoj godini mogu ispravno odrediti spol drugih osoba. Kao dio spolne identifikacije dječaci će početi češće oponašati muškarce, a djevojčice žene. Naravno da takvo ponašanje pospješuje okolina čiji pripadnici djevojčicama kupuju lutke,posuđe i slično, a dječacima autiće,lopte i td.
Usvajanje spolnih uloga utjecat će na to da se i ponašanje, ali i karakteristike ličnosti dječaka i djevojčica sve više razlikuju s dobi. Između treće i sedme godine primjećeno je povećanje seksualnih interesa i aktivnosti kod djece oba spola.

Već u trećoj ili četvrtoj godini djeca počinju primjećivati genitalne  razlike između muškarca i žena, ali njihove su ideje veoma maglovite. Kako pokazuju istraživanja, do sedme godine 30% američke djece razumije koje su to razlike (Goldman & Goldman,1982). Generalno, djeca na otkriće genitalnih razlika reaguju smireno.
Stručnjaci tvrde da je spolni razvoj kod djeteta između šest i dvanaest godina zaustavljen,ili, kako psiholozi kažu, on je pritajen. U ovom periodu dolazi do naklonosti i simpatija među djevojčicama i dječacima, međutim ta naklonostnije popraćena niti jednim oblikom strasti. U razdoblju prije spolne zrelosti pobuđujuća tjelesna snaga aktivnija je nego u bilo kojem periodu,ali nema vanjskih pokazatelja ili znakova. Ona je kao vatra ispod zemljine površine.

Međutim, nakon punoljetnosti pokazuje sve svoje prateće znakove što izaziva čuđenje. Dakle, u skladu sa mišljenjem stručnjaka* ona ima tri faze:
-   posebna;
-   faza budnosti popraćena pritajnošću;
-   faza pojavljivanja.
_________________________________________

*Prema:'' značaj roda u stavovima i seksualnom ponašanju adolescenata i adolestentica'' ,publiciranog izvještaja o dvogodišnjem istraživanju adolescentske seksualnosti. Istraživanje je procedeno na uzorku od 995 adolescenata/ica u dobi od 16 i 17 godina u četiri grada u RH.


četvrti dio

Jasno je da je od prvenstvene važnosti uskladiti odgojne programe ovim trima fazama. Period od šeste godine do dvanaeste jeste najzahvalniji period za odgoj pošto je to upravo faza pritajenosti,i lahko je kontrolisati dijete. Treba reći da je to idealna prilika za odgajatelje.

Islam u vezi s ovom temom kaže da se roditelji trebaju suzdržavati da pred djecom starijom od šest godina čine bilo šta što bi ih pobudilo, kao što nemaju pravo da pred njima čine ili spominju nešto što se kosi sa čednošću i suzdržljivošću, u suprotnom bi to rezultiralo kvarenjem njihove prirode, što se može negativno odraziti na njihov psihički razvoj.
U jednom hadisu Muhammed s.a.v.s. kaže: ''kada vam djeca napune sedam godina, odvojite ih.''
Za Poslanika se također prenosi da je odvajao djecu u postelji kada bi navršavala šest godina.
Od Musaa bin-Džafera prenosi se sljedeće kazivanje:'' Obavezujte djecu da klanjaju kada napune sedam godina, a odvojite ih u postelji kada napune deset godina.''
Poslanik s.a.v.s. rekao je:'' Kada djevojčica napuni šest godina, ne smije je poljubiti dječak, niti smije dječaka od sedam godina poljubiti žena.'' (Mekarimul-ahlak)
Od ebu Hasana prenosi se:'' Kada ti kćer napuni šest godina,nema je pravo poljubiti čovjek niti je stavljati u svoje krilo.''

Ono što je u određenoj dobi greška činiti,u drugoj životnoj dobi može biti može biti pogrešno ukoliko se to izostavi. Tako,naprimjer,ako je, nakon šeste godine,zajedničko spavanje u postelji pogrešan metod i postupak koji pokreće tjelesne reakcije,također,odvajanje i spavanje djece same u odvojenoj sobi, u ranom uzrastu, prije šeste godine, može rezultirati drugim negativnim posljedicama,poput emotivne inferiornosti. 

Dakle, naša je velika obaveza da,pridržavajući se dosljedno islamskih propisa i Poslanikovih s.a.v.s. savjeta, omogućimo svojoj djeci normalan emotivni razvoj izbjegavajući postupke koji mogu imati za rezultat emotivnu štetu. Iako psiholozi preporučuju da se kreveti djece odvoje ili da se svakom djetetu osigura posebna soba,jer se na taj način djeca uče samostalnosti i samoorganiziranosti, to ne znači da treba zapostaviti ostale činioce koji igraju bitnu ulogu u psihičkom razvoju djeteta. Ne treba misliti da, ukoliko smo ih odvojili i osigurali im samostalan život, prema njima nemamo više nikakvih obaveza. Budući da želimo da nam djeca budu u svakom pogledu kompletne ličnosti. Neophodno je djeci u tom pogledu posvetiti posebnu pažnju.

Poslanik a.s. je podjelom razdoblja i preciziranjem životne dobi (šest godina)ustvari ukazao da trebamo koristiti prilike i pogodnosti koje svako razdoblje sa sobom nosi i biti svjesni da svaka pažnja u svoje vrijeme ima nesagledivo velike i poželjne rezultate.
Ukoliko ne uskladimo djelovanje s vremenom, jednostavno ćemo proizvesti neuravnoteženost u svim segmentima svoga života i životima naše djece.Legenda kaže:'' Starac je bio u službi kod jednog šaha. Šah je bio mlad. Jednom prilikom obratio se starom službeniku riječima:' Bio si sluga mome ocu, a evo i meni služiš, pa hajde mi reci gdje ti je bolje? Starac odgovori :' Ako želiš istinu, znaj da mi nije dobro ni kod tebe, niti mi je bilo dobro kod tvoga oca. ?Šah se začudi ovim riječima te upita: 'Kako to?' Starac mu odgovori:'U vremenu kada je tvoj otac vladao, bila je u modi brada, zato su oni koji su je imali bili poštivani. Nažalost,ja sam bio tada mlad, te je nisam imao, zbog čega me niko nije poštovao. Sada kada sam ostario i kada imam bradu, ti si došao na prijestol, a s tobom je došla nova moda da brada više nije moderna, tako da danas nas stare niko ne poštuje.''
Arapska poslovica kaže: ''Ma kasade lem yek'a ve ma vek'a lem yaksud'', tj. ono što se željelo, nije se dogodilo, a ono što se dogodilo nije se željelo. Dakle, važno je da naši postupci budu u skladu sa vremenom, kao i uzrastom djece koju odgajamo.

U Poslanikovim se hadisima negdje pominje šesta, a negdje deseta godina, kao uzrast u kojem je poželjno djecu  odvojiti u postelji. Ove razlike u godinama ukazuju na to da je Poslanik imao u vidu različite uvjete života u kojima djeca odrastaju i sazrijevaju. Razlike u spolnom sazrijevanju dijelom zavise od toga gdje neko živi, geografski i klimatski gledano, ali i od toga u kakvoj sredini živi. U urbanoj sredini gdje je tempo življenja,način odgoja, dotok infomacija kao i pristup njima sasvim različit od onoga u ruralnoj sredini, ranije se spolno sazrijeva.



Kur'an časni u suri En-Nur u pedeset i osmom ajetu privlači pažnju na jedno važno načelo kada su u pitanju odnosi i ponašanje u porodici. Ukoliko bi se poštovao samo ovaj kur'anski princip, veliki bi broj društvenih moralnih devijacija i problema bio iskorijenjen.
‘’ O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji
su u posjedu vašem i koji još nisu polno zreli: prije jutarnje molitve i kad u
podne odložite odjeću svoju, i poslije obavaljanja noćne molitve. To su tri doba
kada niste obučeni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni
drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i
mudar je.’’ 
Riječ ‘’avert’’ etimološki ima značenje nedostatka,nezgode. Prilika o kojoj je riječ upravo je tako nazvana zbog toga što svako normalan, moralan I neiskvaren smatra neprikladnim I nezgodnim da ga drugi vide u takvoj prilici, tj. bez odjeće. Ovo je veoma dobar pokazatelj da principi islamskog odgoja prate I kreću se u korak sa prirodom, na taj način što poštuju zakone koje je upravo uspostavio Izvor sveg stvorenog, jedan i Jedini, Allah Uzvišeni.

Od Poslanika a.s. prenose sljedeće kazivanje: ‘’Tako mi onoga u Čijoj ruci je moja duša,ukoliko muž i žena učine koitus u prisustvu malodobnog djeteta koje je budno, te ono vidi taj akt ili čuje njihove riječi ili pak čuje njihovo ubrzano disanje, takvo dijete neće biti nikada dobro, pa ukoliko bude djevojčica, bit će bludnica, a ukoliko bude dječak, bit će bludnik.’’ Od Ebu Abdullaha prenose sljedeće riječi:’’ Neka roditelji spolno ne opće u prisustvu malodobne djece, zato što ima negativan učinak na njih, tako da djeca neće biti čedna I moralna, tj. bit će zinalučari.’’

Kao što je prirodni zakon odredio da nagon i privlačnost među polovima u određeno vrijeme budu u pritajenoj formi i obliku, islam također radi njegovog prirodnog razvoja, I radi sprečavanja od preuranjene zrelosti, preporučuje da sve što ima veze sa spolnošću u tom životnom ciklusu bude sakriveno od djece. Ciljevi se u prirodnom programu ostvaruju postepeno, korak-po korak, što odgovara pojavi da, ako dođe do kršenja zakona, neizbježno se iskače iz kolosijeka normalnosti i uobičajenih standarda. Ovo je još jedan dokaz usklađenosti islamskih zakona sa prirodnim zakonitostima, kao što je jasna činjenica da što više nauka napreduje i što više otkriva i pronalazi relacije i zakone u svijetu prirode, tim više potvrđuje istinitost i nepobinost postulate islama. Citirani hadisi uveliko približavaju I pojašnjavaju do koje mjere čovjekova duša biva pod utjecajem osjećaja i vanjskih potencijala. Dakle, ukoliko je vanjska atmosfera zagađena, sigurno je da i nutrina čovjeka poprima takva obilježja, što rezultira nepoštivanjem prava drugih I kršenje zakona. Iz citiranih hadisa se može zaključiti kako naša djela, htjeli mi to ili ne, imaju ili pozitivan ili negativan odjek,bilo u krugu porodice blio u društvu.

Roditeljska i vjerska dužnost jeste upoznati svoju djecu na način da se shvate i prepoznaju njihove biološke, duhovne, psihičke i fizičke potrebe. Ne smijemo sebi dozvoliti luksuz glupoga stida, kako ga je Poslanik nazvao, pa da, u trenutku kada djeca imaju potrebu za našim uputama i instrukcijama, previdimo svoje obaveze, te se na taj način oglušimo na njihov poziv da im se pomogne u traženju odgovora na pitanje kako postupiti kada su u pitanju prohtjevi I tjelseni nagoni.  Trebamo ulagati napore u davanju odgovora na ovakva pitanja kako bi djeci pomogli u moralnom i vjerskom usavršavanju. Jedan od tih puteva jeste upravo i pitanje spolnosti i spolnih potreba i nagona. O ovom pitanju posebnu pažnju treba posvetiti djeci u periodu predadolescencije i adolescencije.


Uloga i utjecaj tv-a na odgoj i ponašanje djece 
       
Televizija kao najmasovniji medij, kod nas je toliko prisutna u domovima da je postala kao novi član porodice.  Njoj se, nažalost, nerijetko pridaje više pažnje i prava, nego živućim članovima porodice, pa tako djeca treba da su mirna i da šute dok je Dnevnik, na zajedničkom porodičnom okupljanju TV prijemnik je obavezno upaljen i ako uspije da zaokupi pažnju većine, nestaje razgovora i druženja, nauštrb dvodimenzionalne imaginarne slike. 

Slijedeći prijemjer odraslih, djeca svoje slobodno vrijeme vrlo često provode pred televizorom. Tamo, opet, ponajmanje mogu da vide poučnih dječijih emisija. Ali  zato, mogu da vide muzičke spotove, filmove, serije, reklame, uglavnom sve one nepoželjne oblike ponašanja i osobine koje ih mogu da zaokupe gledajući TV.  Tako televizija kao mass medij, umjesto prvobitne informativne i edukativne uloge, ima markentinšku, ideološku i destruktivnu ulogu. 
Markentinška uloga ima za cilj da po svaku cijenu (a nikako malu, na računima TV kuća) promoviše proizvode – direktno ili indirektrno. Direktni marketing su reklame koje se emituju čak i usred neke emisije zapravo su, na kraju, njen sastavni dio. Oni mudriji i «kreativniji» sudionici u kreiranju reklama promovišu proizvode, firme, pojedince, pa i nacije  i cjelokupni državni aparat, kroz filmove, serije, spotove... Treba napomenuti i to da su djeca najpogodnija populacija za promovisanje. Ako se emituje neki crtani film u nastavcima tokom cijele sedmice, vrlo brzo se na tržištu nađu grickalice, žvake, sličice, igračke i majice sa likovima glavnih junaka. Neko se, onda, dosjeti da to mogu biti i bojanke, privjesci, sveske i olovke – sve u stilu likova iz animirane serije. 

O tome kakav utjecaj imaju ti likovi sa TV-a na djecu, ćemo nešto kasnije. Prije toga, da se vratimo na indirektni, moglo bi se reći i skriveni marketing koji se plasira putem televizije. Obični gledalac, zaokupljen radnjom filma, neće toliko obratiti pažnju na pozadinu stalnog isticanja određenih proizvoda i predmeta ili pozitivnih osobina jednog naroda i negativnih drugog. Ovdje već prelazimo u područje ideološke uloge televizije koja je istovremeno i toliko jaka i tako skrivena, da je samo objektivni i kritički usmjereni posmatrači, isprva mogu prozrijeti. Nažalost, toliko se svakodnevno proizvede i plasira filmova koji promiču ideje i viđenja svijeta očima velikih sila, odnosno sile i njihov antagonizam prema drugim narodima i nacijama,  da nasreću, sve više ljudi razotkriva te njihove ciljeve i istinske namjere. (Tek nakon drugog sporadičnog gledanja filma u kome glumi Džeki Čen koji je omiljen kako među djecom, tako i među odraslima širom svijeta, shvatla sam zašto taj slavni glumac nije drag i omiljen među svojim sunarodnjacima: on više nije Kinez, nego svom svojom dušom – Amerikanac!). 


Ideološke namjere se očituju i u stalnim nastojanjima da se putem televizije, a sada i Interneta, infiltriraju svi oni negativni modeli ponašanja i izopačen sistem vrijednosti koji ima za cilj da razori porodicu, a samim tim i društvo. Primjetno je, dakle, da se uloge televizije danas nadovezuju jedna na drugu i nadopunjuju. Kako možemo nazvati ulogu medija kojom se promoviše blud, preljuba, zavist, ljubomora, materijalizam, nego destruktivnom, jer se amoralno predstvalja kao nešto sasvim normalno i prirodno, novac postaje glavni sastavni dio života, a netrpeljivost prema drugim i drugačijim ljudima, nešto što se podrazumijeva.  Ako se u tom duhu «odgajaju» ukućani, onda je kao normalan slijed događaja za očekivati konflikte i sukobe. A kada se razori porodica kao nukleus društva, onda je na pomolu i uništenje cjelokupne društvene zajednice kojom je, tako razorenom, mnogo lakše vladati. Gledajući putem TV-a stil življenja, oblike ponašanja, stil oblačenja, načine ophođenja među ljudima, djeca bez razmišljanja ih prihvataju i oponašaju, i udaljavajući se tako od svog sistema vrijednosti, svoje kulture i identiteta. 

UTJECAJ TV-a NA DJECU

Koliko je snažan utjecaj TV-a na djecu rječito pokazuju rezultati istraživanja, posebno onih koje je proveo naučnik Bandura. Naime, dokazano je da su se djeca kojoj su prikazivane emisije sa nasiljem, nakon istraživanja, ponašala agresivno, imitirajući tako ono što su vidjela na TV-u.  Koliko je jak utjecaj TV-a na psihu i ponašanje djece, ilustruju i primjeri iz svakodnevnog života. Nakon što je gledao muzički spot u kome poznati pjevač pjeva nasred autoputa i prelazi ga dok oko njega jure automobili, jedan dječak je izašao na ulicu i oponašao viđeno ponašanje na TV-u. Drugi dječak je skočio sa stepeništa nakon što je popio energetsko piće, čudeći se što nije poletio!?! Nije ni slutio gips na nozi, jer toga nije bilo na reklami!!! A, s druge strane, kreatorima TV-reklama nije važno da li će neko dijete htjeti da, iz radoznalosti, isproba ono što je vidjelo i bukvalno shvatilo, ili će poželjeti da se identifikuje sa nekom poznatom ličnošću i tako bude «u modi». Markentinškim kompanijama je jedino važno da prodobiju publiku, odnosno, kupce, ne vodeći računa o negativnim posljedicama. To što u SAD-u devetogodišnjaci nose pištolje  i noževe u školu da bi se dokazali pred vršnjacima, nije posljedica ničeg drugog do stalnog bombardovanja djece i mladih filmovima prepunim nasilja. Ovdje dio odgovornosti svakako snose i roditelji koji dopuštaju djeci da gledaju sve i svašta na TV-ekranima. 

U današnje vrijeme je gotovo nemoguće dijete izolovati od utjecaja TV-a, ali ga je moguće uputiti da kritički gleda sve programe i da u njima prepozna zavjeru producenata. Zabraniti djetetu gledanje TV-a nije pravi način da se dijete izolira od štetnih utjecaja na njegovu psihu i ponašanje. Znamo da dijete još više zanima ono što mu se zabranjuje i ono uinad hoće da radi protiv zabrane. Dakle, preostaje nam samo da reduciramo gledanje TV-a na što manju moguću mjeru zaokupljajući dijete drugim aktivnostima tako da ono prosto nema vremena za TV-program. Druga solucija je da zajedno sa djetetom gledamo TV i da mu sugerišemo šta je pozitivno, a šta negativno u emisiji koju gledamo. Vrlo je važno djeci dati do znanja da je daljinski upravljač u rukama roditelja i da su oni ti koji će mijenjati kanal kada se neko nedolično ponašanje pojavi na ekranu, ali i da će isključiti televizor nakon sat ili maksimalno sat i po gledanja. Statistike su pokazale da su najveći konzumenti televizijskih emisija Amerikanci čija djeca (2/3 ispitanika) provedu dnevno osam do devet sati ispred malih ekrana. To dovoljno pokazuje da od silnih sadržaja koje gleda, dijete nema vremena za razmišljanje ni kritičko rasuđivanje, nego slijepo slijedi sve ono što mu se servira na TV-u. Ali to je i indikator da roditelji na to i ne obraćaju pažnju jer smatraju da su sigurni ako dijete ostave samo u kući i dozvole mu, da vrijeme dok oni dođu s posla, prekrati uz televizor. Otuda devijantno ponašanje, maloljetnička delikvencija, nasilje u porodici i šire, razdor porodica, problemi u školi i cjelokupnoj društvenoj zajednici. 

Zato, dragi roditrelji, umjesto da dijete prepustite TV-u, videoigricama, internetu i sl. mnogo će korisnije i učinkovitije biti ako prošetate sa njim, poigrate se, porazgovarate, zamolite ga da vam pomogne u kućanskim poslovima i sl. Zaokupite djetetovu pažnju korisnim stvarima i ne dopustite da ono svoje slobodno vrijeme koristi prekomjerno gledajući televizor. Ako se to, ne daj Bože desi, znajte da se vi i vaše dijete udaljavate jedni od drugih i da je vašu međusobnu komunikaciju zamjenila iluzorna četvrtasta kutija iza koje, ustvari, nema ništa.
Islamski odgoj putem uspostave obrazovnog sistema na islamskim principima        
 
Piše: Ikanović M.
 
 Pune dvadeset i tri godine trajao je proces objave i odgoja prve generacije muslimana, ''zlatne generacije'', koja je riječima i djelom pokazala iskrenu pokornost i privrženost islamu. Svaka stvar u zlatnim slovima ispisanoj historiji prve generacije je pouka za onog ko razmišlja i iz toga želi izvući pouku. Nije uzaludno bilo dvadeset tri godine odgajati generaciju, sigurno je bilo za tim velike potrebe i djelom se pokazalo da je to baš tako i trebalo.
Za razliku od nas koji želimo da se odgojimo za nekoliko dana, a potom nosimo emanet vjere koji su odbacila gorostasna brda kad im je bio ponuđen. Trebao je da se upotpuni cijeli jedan proces da bi se formirala generacija koja će još za svoga vijeka napraviti velike promjene planetarnih razmjera, nakon što se proces upotpunio, objava se završila, na osnovu mišljenja jednog dijela mufessira, kratkim ajetom velikog značenja: ''Danas sam vam vašu vjeru upotpunio...'' (Kur'an, El-Maide) Pouka je da je sistem islamskog života upotpunjen i da za bilo šta što je potrebno jednom muslimanu i njegovoj zajednici rješenje postoji u islamu, samo je potrebno potražiti ga na ispravan način. 



Vadžibom biva i ono bez čega se ne može upotpuniti jasni vadžib 
 

Fikhsko pravilo glasi: ''Važibom biva sve ono bez čega se ne može upotpuniti vadžib.'' Pa tako onaj ko je dužan da izdvoji zekat, a ne zna koliko tačno imetka ima da bi znao koliko iznosi njegovih 2,5%, obaveza mu je da izvrši inventuru ili da obračuna imetak koji ima i izračuna koliko iznosi 2,5%, iako te operacije u osnovi nisu vadžib. 

S obzirom da želimo govoriti o odgoju, onda ćemo ovo pravilo pojasniti primjerom islamskog odgoja generacija. Društevni poredak u kojem danas živimo nalaže školovanje djeteta što je u mnogim državama i regulirano zakonskom regulativom i ko god ne želi da ispuni tu društvenu obavezu bit će sankcionisan. Mi kao muslimani znamo da je naša vjerska i moralna obaveza da opismenjujemo svoju djecu i poučavamo ih svakoj korisnoj nauci, kako onoj koja se tiče naše vjere tako i onoj koja donosi ovosvjetske koristi. Pa tako islamski učenjaci kažu da ukoliko islamsko društvo ima potrebu za doktorima medicine, ispunjavanje te obaveze biva farz kifaje za zajednicu muslimana sve dok se ta potreba ne zadovolji. 

Mi se ovdje želimo koncentrirati na obrazovni sistem, školovanje, jer to je naša obaveza, a i također zato što je to vrlo bitan period u formiranju ličnosti. Zato je i nastala izreka od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba, da li zbog toga što je to najrahatniji dio života koji čovjek proživi ili zbog nečega drugog, nije bitno. Nas interesuje kako da ga kvalitetno iskoristimo u odgoju novih generacija. Važno je i spomenuti da se djeca uveliko ugledaju na učitelje, nastavnike i profesore i da te ličnosti na njih ostavljaju velikog traga. O važnosti brige o odgoju djeteta najbolje govori primjer koje su izrekli učitelji generacija prije nas, da je dijete poput spužve, a spužva upija i čistu i prljavu vodu, sve zavisi od toga u koju vodu ćeš staviti spužvu. 

Aktivni samo u nuždi 


Naša historija i moj dugogodišnji rad sa muslimanskim masa podučio me je da muslimani, na veliku žalost, reaguju samo u i nevolji i da nikako nisu spremni na preventivna djelovanja. Prije nekoliko godina posjetio sam jedan džemat u dijaspori gdje nas je jednog dana zijaretio brat musliman koji živi u Italiji. Cilj njegove posjete bio je da tom džematu prenese iskustva muslimana u Italiji po pitanju obrazovnog sistema za muslimane. Poznato je da u Italiji živi veliki broj muslimana arapskog porijekla. Mnogi od njih došli su u tu zemlju kao već odrasle osobe sa izrađenom vizijom života i nije bilo velikih problema. Međutim, problemi su nastali kada su počela da se rađaju djeca. U svojim kućama su učili šehadet, a u školama nešto drugo. Naravno, mnogi u tome nisu vidjeli prijetnju sve dok se ona nije pojavila. Pa su tako muslimanske kćerke bježale od kuće sa svojim ''prijateljima'' i sa njima provodili po nekoliko dana jer su ih u školi učili da imaju pravo na to. U nekim muslimanskim kućama djeca su počela da se krste prije jela umjesto da izgovore riječi bismille. Bilo je i muslimanske djece koja su počela da se drogiraju i tako do unedogled sa primjerima. Iz toga su stariji naučili da moraju da se organiziraju i otvaraju škole u kojima će odgajati djecu na islamskim principima. Ali, za neku djecu to je bilo kasno jer su njihovi roditelji bili direktni uzročnici moralnog ubistva svoje djece. A koliko je ajeta koji se završavaju sa riječima da se pouke uzimaju od onih prije, što znači da ne čekamo da se nama dogodi da bismo djelovali. 

Neiskrene želje 

 
U poslijeratnom periodu, tačnije 1996. godine u časnom ramazanu, kao daija otišao sam u jedan grad u Bosni, a još sam pohađao šerijatski kurs koji su vodili naši muderrisi, braća Arapi, jer nije bilo Bosanaca sposobnih za to. Sa ovog stanovišta to je u jednu ruku bilo žalosno: vrlo skromno znanje uz nepoznavanje arapskog jezika, a nije bilo sposobnijih daija, ili svi mi koji smo bili u da'wi, naše znanje je bilo veće ili manje za nijansu. Sjećam se da se u to vrijeme svaki novi propis i svako predavanje načisto upijalo. Svi su svoje slobodno vrijeme željeli provesti s nekim ko bi im mogao reći bilo šta o islamu. I sve je to bilo popraćeno laganim uzdasima i riječima – kad bismo imali priliku da nam dođe neko ko zna arapski jezik, ko je završio neki od islamskih fakulteta itd. Nakon deset godina na desetine daija vratilo se sa islamskih fakulteta, gdje su godine provodili učeći pred ulemom ovog ummeta, ali sada imamo drugi problem – malo je onih koji sada žele to znanje. Danas se uglavnom o daijama govori kada se žele ogovoriti i spominjati njihove manjkavosti i slabosti. Danas ništa nije dobro!!! Ali svako će pred Allaha stati. Željeli smo da imamo imetka da ga trošimo za islam, danas ga imamo, a malo je onih koji ga troše u ovu svrhu. Željeli smo da imamo ljude koji će nam prevoditi djela s arapskog da i mi osjetimo riječi Ibn Kajjima, Ibn Tejmijje i drugih alima, a danas je malo onih koji žele da ih čitaju, a još manje onih koji žele po njima da postupaju. Zato slobodno možemo reći da su te želje bile neiskrene, na veliku žalost! 

Islamski projekti 

 
Pored toga što sami pojedinci nisu baš dobri, i bilo kakav projekt koji se pokrene na udaru je kritika muslimanskih masa. Krenimo od mekteba. Naime, jedan daija treba da skoro moli braću da svoju djecu šalju u mekteb da bi ih podučio ajetima i hadisima. A ako se i nađe neko ko je spreman da pokrene islamsku školu, mali broj se odaziva da upiše svoje dijete u nju. Na sramotu vam muslimani! Šta čekamo?! Mehdiju!!! Da uz kahvu gledamo na dnevniku kako je on preko noći izmijenio stanje ljudi i popravio nabolje. Dokle nemarnost i nezainteresiranost?! Je li ponovo treba muslimanska kćerka da se oda zinaluku i drogama da bi muslimani shvatili da trebaju imati svoj vrtić, svoje škole i svoje fakultete?! Obaveza nam je da se organiziramo kako bi naš život bio u svakom pogledu islamski i onako kako to Svevišnji Allah traži od nas. Molimo Gospodara Svemogućeg da popravi naše stanje! 


Idealan brak i njegova ovisnost o odgoju


Prije nego što počnemo izlagati islamske principe u vezi sa odgojem djece, potrebno je da objasnimo  makar i ukratko brak sa njegova tri aspekta:

A) brak kao Ijudski nagon,

B)  brak kao društveni interes i

C)  brak kao odabir i sloboda izbora.

Ukazivanje na brak sa spomenuta tri gledista pomaže u sagledavanju prirode povezanosti odgoja sa prihvaćanjem odgovomosti i radanjem potomstva, priznanjem očinstva prema djetetu, brigom o njegovom fizičkom i mentalnom zdravlju, razvijanjem roditeljskih osjećanja naspram djeteta, međusobnom saradnjom roditelja u njegovom odgoju i ispravljanjem eventualnih deformacija kod djeteta i, konačno, pripremanjem djeteta za uzorita čovjeka u životu.

Sada slijede šira tumačenja braka sa gore navedenih aspekata.

A) Brak kao Ijudski nagon

Zbog toga što je u koliziji sa ljudskom prirodom, sukobljavajući se sa njegovim sklonostima, strastima i nagonima, jedna od temeljnih istina među islamskim načelima je borba protiv monaštva.
Bejheki prenosi od Sa'da b. Ebu Vekasa radiallahu anhu "Allah nam je umjesto monaštva podario čistu, pravu vjeru."

Iz ovoga, kao i drugih, hadisa jasno se vidi da Islam zabranjuje muslimanima suzdržavanje od ženidbe, sustezanje od braka radi predanja monaškom životu, posvećivanja izvršavanju vjerskih obreda i približavanja Allahu; naročito kada je sposoban za brak - kada mu je moguće to uraditi s obzirom na razloge i sredstva koja mu to olakšavaju.

Kada bismo razmislili o stajalištima Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellm u vezi sa kontrolom pojedinca u društvu i izgrađivanju ljudske ličnosti, uvjerili bismo se da su ova kontrola i izgrađivanje utemeljeni na shvaćanju suštine ljudskog bića, da su upućeni na udovoljavanje njegovim sklonostima i strastima, ali tako da niti jedan pojedinac ne bi prešao granicu određene mu prirode, niti učinio bilo šta što nije u stanju niti mogućnosti učiniti. Ovakva kontrola i izgradnja mu omogućuju da na prirodan, harmoničan i umjeren način, bez stranputice, uzmicanja i gubljenja snage, slijedi Pravi put.

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio - ne treba se mijenjati Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna. (Er-Rum, 30.)
Navest cemo stajalište Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellm, koje se smatra jednim od najvećih odgojno-popravnih stavova u pogledu liječenja negativnih Ijudskih osobina i razumijevanja sustine ljudskog bića.

Buhari i Muslim prenose od Enesa radiallahu anhu  "Jednom su došla trojica ljudi kućama žena Allahova Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellm, pitajući za njegovo izvršavanje yjerskih obreda. Pošto su o tome obaviješteni, pomislili su da je to premalo, pa su zapitali: 'Gdje smo mi onda u odnosu na Allahova Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem? Njemu je sve oprošteno za ono što je učinio ili što će kasnije uraditi'. Zatim jedan od njih reče: 'Što se mene tiče, ja ću cijelu noć obavljati namaz' - dok drugi nastavi: 'Ja ću stalno postiti i neću nikada mrsiti'. - a treći dodade: 'Ja ću se sustezati od žena, tako da se nikada neću ženiti'. U međuvremenu je došao Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellm i na njihove riječi im odgovorio: 'Vi ste, znači, ti što to govorite? Tako mi Allaha, ja se od svih vas najviše bojim Allaha i najbogobojazniji sam, ali ja opet i postim i mrsim, i klanjam i spavam, i ženim se, također. Pa, ko se od vas susteže od moga sunneta, taj ne slijedi moj put.”  (1)

Jasno je, dakle, iz navedenog teksta svakome razumnom i razboritom čovjeku da je zenidba u Islamu prirodna ljudska potreba. Odazivajući se pozivu ove prirodne potrebe, predajući se strastima koje proizilaze iz ovoga nagona i slijedeći zakone života, čovjek nosi povjerenu mu veliku odgovornost kao pravo i obavezu odgoja i zaštite potomstva.

B) Brak kao društveni interes

Jasno je da brak u Islamu ima opće koristi i društveni interes. U ovome poglavlju ćemo iznijeti, uz Allahovu pomoć, one najvažnije i objasniti način njihove povezanosti sa odgojem.

1.   Očuvanje ljudskog roda: Pomoću braka osigurava se opstanak potomstva, uključujući njegovo širenje i trajnost, sve dotle dok Uzvišeni Allah ne naslijedi Zemlju i ono što je na njoj. Činjenica je da je u neprekidnom umnožavanju ljudskog roda i kontinuitetu, garant opstanka ljudske vrste. Iz toga proizilaze i podsticaji kod stručnjaka za uspostavljanjem pedagoških metoda i odgovarajućih pravila u cilju očuvanja ljudske vrste u moralnom i fizičkom pogledu istodobno. Kur'an časni ukazuje na ovaj društveni motiv i ljudski interes kada kaže:

Allah za vas stvara žene od vaše vrste, a od žena vaših daje vam sinove i unuke. (En-Nahl, 72.)

0 ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas odjednog čovjeka stvara, a odnjegaje i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. (En-Nisa,1.)

2.   Očuvanje porijekla: Pomoću braka koji je propisao Islam, sinovi se ponose dovodenjem svojega porijekla u vezu sa svojim očevima. U svojemu porijeklu nalaze lično uvažavanje, duševni mir i ljudsko dostojanstvo. Da nema ovakvoga braka što ga je propisao Islam, društvo bi bilo prepuno djece bez ikakva dostojanstva i porijekla. U takvome društvu napadi na uzorit moral i plodonosno širenje nereda i anarhije su itekako mogući.

3.   Spašavanje društva od moralne anarhije: Brakom se društvo štiti od moralne anarhije a pojedinci osiguravaju od društvene izopačenosti. Potpuno je jasno svakome pametnom i razumnom da kada se strast nagona za drugim spolom zadovolji regularnim brakom i dopustenim odnosom, društvo - bilo u pojedinačnom ili sveukupnom pogledu - uživa u uzoritoj odgojenosti i primjerenom moralu, dostojno ispunjenja Objave i nošenja odgovornosti na način na koji to od njega traži Allah. Najistinitiji iskaz o ispravnosti moralnog braka i njegove društvene koristi iznio je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellm prilikom poticanja omladine na brak: "Omladino, ko je od vas sposoban za brak, neka se ženi, jer brak odvraća od pogleda i štiti od bluda, a ko nije sposoban za brak, neka posti, jer post smanjuje požudu."

4.   Spašavanje društva od raznih bolesti: Brakom se društvo štiti od širenja smrtonosnih zaraznih bolesti koje se u društvu šire kao posljedica bluda, prostitucije i zabranjenog odnosa. Među ove bolesti spadaju sifilis, triper i druge. Sve ove bolesti su izuzetno opasne; lišavaju čovjeka potomstva, onesposobljavaju ga u fizičkom pogledu, šire epidemije i uništavaju zdravlje djece.

5.   Duhovni i duševni mir: Kroz brak se među supružnicima razvija duh ljubavi, samilosti, nježnosti i intime. Kada muž završi sa dnevnim poslom i predveče se uputi kući i sastane sa porodicom i svojom djecom, dnevne brige se zaboravljaju a umor od posla i velikih napora nestaje. Isto se događa i sa suprugom kada se sastane sa svojim mužem, saputnikom svojega života.



Tako svaki od supružnika u okrilju drugoga pronalazi svoj duševni mir i bračnu sreću. Uzvišeni Allah ovaj fenomen odslikava na najjasniji i najljepši način:

I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju. (Er-Rüm, 21.)

6.   Međusobna saradnja supružnika u izgradnji porodice i odgoju djece: U braku supružnici međusobno sarađuju u izgradnji porodice i preuzimanju odgovornosti. Svako od njih u ovim poslovima nadopunjuje drugo. Žena djeluje u domenu svojih kompetencija, onoga što je u skladu sa njenom prirodom i ženstvenosšću, a to je upravljanje kućnim poslovima i odgoj djece.

O tome pjesnik veli:

Majka, to je škola koju ako si kraju priveo
Mladića uzorita potomstva si proizveo

I muž, također, djeluje u okviru svojih kompetencija, onoga što je u skladu sa njegovom prirodom i muževnošću. On se brine za izdržavanje porodice, radi najteže poslove, štiti porodicu od nedaća i svakodnevnih neprilika. U ovakvome odnosu upotpunjuje se duh međusobne saradnje među supružnicima, što rezultira izvanrednim uspjesima i izvrsnim rezultatima u formiranju uzorite djece i odgoju vjerničke generacije, spremne da u svojim srcima nosi snagu vjere a u duši duh Islama. Takva porodica živi u blagostanju, raduje se i uživa u okrilju ljubavi, mira i sigurnosti.

7. Razvijanje roditeljskih osjećanja: Kroz brak se kod roditelja razvijaju nježna osjećanja. Iz srdaca oba roditelja izbijaju najplemenitija osjećanja i nježnosti. Iz ovakvih osjećanja i nježnosti neizostavno se rađaju plemenita i časna djela, usmjerena ka zaštiti djece, bdijenje nad njihovim interesima i napredovanje zajedno sa njima ka sigumom i udobnom životu i dostojnoj i vedroj budućnosti.

To bi bili najznačajniji društveni interesi koji proizilaze iz braka kao institucije. Iz navedenog se jasno može vidjeti povezanost ovih interesa sa odgojem djeteta, formiranjem porodice i izgradnjom naroda u cjelini. Stoga nije čudo da Islam naređuje, podstiče i voli brak. U tom smislu i Allahov Poslanik ističe: "Ovaj svijet je pun raznih užitaka, a njegov najbolji užitak je čestita žena." (Hadis prenosi Muslim.)

C) Brak kao odabir i sloboda izbora

Da bi brak bio ispunjen međusobnim razumijevanjem, ljubavlju i slaganjem, a porodica koju čine sinovi i kćeri, obdareni najčvršćim imanom, fizičkim zdravljem, pravim moralom, zrelim razumom i smirenim i čistim duševnim životom, Islam je svojim uzvišenim propisima i univerzalnim sistemom, pred svakog budućeg zaručnika i zaručnicu, postavio propise i pravila prema kojima bi se trebali upravljati i koja bi trebali slijediti.