0 Ja sam dijete Palestine Ja sam dijete Palestine, mnogi od vas nikada neće znati moje ime. Jer ja premalo vremena imam da bih vam rekao ko sam i kakve su mi bile ocjene. Igram se na ruševini svoga života. Sadim cvijeće na igralištu gdje su moji ubijeni drugovi nekada osmjesima travnjak kitili. Ne skupljam markice ni salvete. Moja zbirka nije šarena. U njoj su čahure metaka i geleri granata jednobojno ubojitih. Moji roditelji i ja rođeni smo u istom rodilištu. Zove se rat. I moja će djeca tu rađana biti. Jer oni kojima savjest dopušta i dalje će nas robiti i ubijati. Ja ne gledam u kesice kad se babo vraća iz prodavnice. Znam da u njima je samo sol i brašno. Kad imam temperaturu, mama mi uči dove za zdravlje.Ja nemam paracetamol . A čuo sam da ima negdje zemlja, gdje su djeca sita. I da imaju prave igračke. I da imaju čak i loptu. Oni ne sakupljaju kamenje za odbranu. Čuo sam da pišu olovkama i u teke. Babo ih vodi sa sobom na džumu.Ah! Kako bih rado i ja živio tako! U mojoj Palestini. Jer ja drugu zemlju svojom zvati ne mogu. Nije me rodila. I ne pita za mene kad me nema. U drugoj zemlji ne spavaju kosti moje braće i sestara i jako bi mi nedostajali. U krevetu koji je mekan, zaboravio bi ih možda i ja. Kao što ih svi zaboravljaju. Kada utonu u rahatluk ni'meta. Pa, neka onda zaborave i mene! Jer i ja ću sutra biti oni. Bit ću prah zemlje Palestine pod nogama životinja.