---

"O vjernici, duznosti prema Allahu izvrsavajte i pravedno svjedocite. Neka vas mrznja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete."

Djeca su veliki roditeljski emanet - hutba 1.


Hatib: Nezim Halilović -Muderris


Braćo i sestre u islamu! Danas 11. ševala 1432.H., 09. septembra 2011. godine, u prvoj hutbi govorim na temu Djeca su veliki roditeljski emanet. Za pomenutu temu sam se opredijelio na početku nove školske i studentske godine i u vrijeme neispunjavanja roditeljskih obaveza prema djeci, što neminovno rezultira neposlušnošću djece prema roditeljima i narušavanju harmonije u društvu, jer je dijete koje je neposlušno svojim roditeljima neposlušno i prema učiteljima i nastavnicima u školi, prema profesorima na fakultetu, prema pretpostavljenim i saradnicima na poslu i na svakom drugom mjestu i kao takvo je štetan član društva.


Djeca su braćo i sestre naši dunjalučki ukrasi, koji ispunjavaju naše duše i prema njima po islamskim propisima imamo velike obaveze, koje ne smijemo zanemarivati. Djeca su emanet na našim plećima, koji moramo u potpunosti ispuniti ako želimo da živimo u sreći na ovom i budućem svijetu i ako želimo da naša djeca budu korisni članovi šire i uže društvene zajednice.


Kaže Allah, subhanehu we teala., u 46. ajetu Sure El-Kehf:


Imetak i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i u njih se čovjek može bolje pouzdati.


Prema citiranom ajetu, imeci i djeca su dunjalučki ukrasi, a dobra djela su trajna. Na nama je braćo i sestre da te dunjalučke ukrase uz Allahovu, subhanehu we te'ala, pomoć učinimo ukrasima na obadva svijeta, a to možemo učiniti na način što ćemo imetke sticati na dozvoljen način i trošiti ih na Allahovu, subhanehu we teala, putu, a djecu odgajati da budu iskreni vjernici, koji će se natjecati u dobru i koji će dobro koje prema njima činimo znati cijeniti i uzvratiti na najbolji način.


Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud:


Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „Vaša djeca su vaša najbolja opskrba!“


A u drugoj predaji koju bilježi imam Hakim stoji:


Prenosi Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi we selleme, rekao: „Vaša djeca su Allahov poklon vama!“


Kada su nam naša djeca najbolja ospkrba i poklon, od Allaha, subhanehu we teala, dobro ih čuvajmo i budimo zahvalni našem Gospodaru!


Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, nas podučava da sa puno ozbiljnosti pazimo na ono što nam je povjereno na čuvanje, pa u predaji koju bilježi imam Buharija stoji:


Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhu: "Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kada je rekao: "Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što čuvate; vođa (imam) je čuvar i biće pitan za ono što čuva, muž je čuvar svoje porodice i biće odgovoran za nju, žena je čuvarica u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno na čuvanje i sluga je čuvar imetka svoga pretpostavljenog i odgovoran je za njegovo čuvanje."


Da li i mi ispunjavamo preuzete obaveze i čuvamo li ono za što ćemo biti pitani? Da li naši vladari i imami ispunjavaju svoje obaveze ili vode računa samo o svojim pravima i privilegijama? Da li čuvamo svoje porodice ili smo brigu o njihovu čuvanju predali ulici i medijima? Da li su naše žene čobanice u našim kućama ili iste više znaju šta se dešava u Španiji, Meksiku i Turskoj, nego u vlastitim domovima? Da li pretpostavljeni vode računa da ne opterećuju potčinjene više nego što mogu podnijeti i da li potčinjeni ispunjavaju svoje obaveze?


Svako se dijete rodi u fitri (čistoj vjeri), kao što stoji u slijedećoj Muttefek predaji:


Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Svako dijete se rodi u fitri (čistoj vjeri), pa ga njegovi roditelji učine Jevrejom, Kršćaninom ili vatropoklonikom."


Rođenje djeteta predstavlja istinsku radost za svakog roditelja. Ta radost se odmah po rođenju u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, manifestuje kroz učenju ezana na desno i ikameta na lijevo uho, a potom nadijevanjem lijepog imena.


Ime ima veoma veliki značaj, jer ono označava ličnost i pripadnost vjerskoj i kulturnoj skupini. Vjernik zbog toga mora voditi računa o svom imenu i imenu svoga djeteta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, preporučuje da se izabere lijepo ime novorođenčetu, pa kaže:


Prenosi Ebu Ed-Derda', radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Vi ćete, na Sudnjem danu, biti prozivani po vašim imenima i po imenima vaših očeva, pa nadijevajte vašoj djeci lijepa imena!"


Mislili smo da da je vrijeme u kojem su se Bošnjaci stidili svojih muslimanskih imena, pa zbog toga svojoj djeci nadijevali neislamska ili međunarodna imena, davno prošlo vrijeme, ali nije tako. I u ovom našem vremenu ima onih koji svojoj djeci nadijevaju nemuslimanska imena, po pjevačima, glumcima, fudbalerima, kriminalcima i slično, u nadi da će na taj način biti u trendu i da će njihova djeca imati bolju perspektivu. Kakva li ružna kompleksa i sramote?!


Sunnet je sedmi dan nakon rođenja djeteta klanje kurbana; dva za muško dijete, a jedan za žensko dijete, kada se novorođenčetu brije glava i dijeli sadaka u težini kose u srebru. Sunećenje muškog djeteta je po mišljenju većine uleme sunnet, dok ga neka ulema čak smatra vadžibom.


Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, u hadisu koji bilježi Ed-Dejlemi:


Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „Odgajajte svoju djecu u znaku tri svojstva: da vole vašeg Poslanika (sallallahu alejhi we sellem), da vole njegovu porodicu i da uče Kur'an!"


Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, naređuje svome ummetu, da svoju djecu odgajaju na tri principa, koji su temelj zdrave ličnosti, pa budimo od onih koji se odazivaju na naredbe njihova Poslanika, sallallahu alejhi we sellem!


Braćo i sestre, budimo pravi roditelji, koji prema svojoj djeci ispunjavaju sve svoje obaveze, potičimo našu djecu da budu što bolji učenici i studenti i da prednjače u dobru i nakon toga se nadajmo njihovoj poslušnosti i sreći na obadva svijeta!


Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca i učini ih prvacima ummeta, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!


Sarajevo: 11. ševal 1432. po H. 09. septembar 2011. godine


Hutba: Džamija "Kralj Fahd"

Djeca su veliki roditeljski emanet – hutba 2.


Hatib: Nezim Halilović Muderris
Braćo i sestre u islamu! Danas 09. zu-l-ka'de 1432.H., 07. oktobra 2011. godine, u drugoj hutbi uz Allahovu, subhanehu ve te'ala, pomoć govorim na temu Djeca su veliki roditeljski emanet. A taj naš emanet je još veći u ovom vremenu u kojem je sve više faktora koji negativno utiču na odgoj i obrazovanje naše djece i kada se porodica kao osnovna ćelija društva želi potpuno razoriti.Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 6. ajetu Sure Et-Tahrim: O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje, o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah naredi neće opirati i koji će ono što im se naredi izvršiti!
Ovo je braćo i sestre naredba Uzvišenog Stvoritelja, a Njegove naredbe bi za nas trebale da budu najprioritetnije. On, subhanehu ve te’ala, nam naređuje da sebe i porodice čuvamo od vatre i to ne obične vatre, koja se koristi za kuhanje ili podgrijavanje, već džehennemske vatre, čije gorivo će biti ljudi i kamenje. U citiranom ajetu Allah, subhanehu ve te’ala, ne kaže da će ljudi goreti u vatri, već da će biti “gorivo”, što je još teži oblik kazne. I pored tako žestoke vatre će biti čuvari meleki, koji će biti strogi i jaki, a oni izvršavaju naredbe svog Gospodara bez pogovora.


Pa šta se to onda dešava sa nama braćo i sestre, kada ne vodimo računa o sebi i svojim porodicama i kada ne razmišljamo o budućem svijetu, nagradi i kazni? Djeca koju rađamo i kojima ispunjavamo sve njihove želje, pa i na uštrb naših potreba i mogućnosti, su emanet na našim plećima. Mi prema njima nemamo samo obavezu materijalnih davanja, već prevashodno imamo obavezu njihova odgoja.


Neka znaju svaka majka i babo da će biti pitani za svoju čeljad, jesu li svoju djecu začinjali na halal način, jesu li im davali muslimanska imena, jesu li ih majke dojile, jesu li ih hranili halal opskrbom, jesu li ih privikavali na rad i red, jesu li ih podučavali islamskim vrijednostima i jesu li ih školovali!


Obaveza je majki po Kur’anu da doje svoju djecu pune dvije godine ili da nađu dojilje koje će to učiniti umjesto njih. Dojilje po islamu postaju majke po mlijeku dojenčadi, a sve što je zabranjeno po krvi, zabranjeno je i po mlijeku.
U vremenu u kojem majke odbijaju dojenje svoje djece i to zamjenjuju kravljim, ovčijim ili mlijekom u prahu i ne čudi što djeca sve više oponašaju hajvane, umjesto insana. Djeca su zato neotporna, bezosjećajna i nasilna, te umjesto da normalno komuniciraju sa ljudima, ona riču, buču, bodu, otimaju, napadaju, prijete itd.  


Odgoj je najvažniji aspekt odgovornosti roditelja, prema djeci, jer bez odgoja dijete neće biti svjesno svojih obaveza i cilja života na ovom i budućem svijetu, već će živjeti životinjskim životom gdje neće imati brige osim da utoli svoju glad i žeđ, zasiti svoje strasti i preda se ovodunjalučkim uživanjima i tako se pridruži propalim i odbačenim.


Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Tirmizija: Prenosi Amr ibn Seid bin El-As da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ništa vrednije roditelj ne može u naslijeđe ostaviti svome djetetu od lijepog odgoja (u duhu islama)." (Tirmizija)


U drugoj predaji koju bilježi imam Ibn Madždže, stoji: Prenosi Enes ibn Malik, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Počastite vašu djecu i lijepo ih odgajajte!“ (Ibn Madždže)
Jedna od najvažnijih odgojnih mjera je podučavanje djece islamskim propisima i privikavanje na njihovo praktikovanje, a na prvom mjestu namaza.


Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 132. ajetu Sure Ta-ha:
Naredi čeljadi svojoj da obavlja namaz i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te opskrbljivati, a samo one koji se budu Allaha bojali čeka lijep svršetak.
Allah, subhanehu ve te’ala, u citiranom ajetu naređuje obavljanje namaza, kako članovima porodice, tako i nosiocima domaćinstva, a u svemu je najbolji vlastiti primjer.


Slijedeći hadis nas podučava kada djeci treba naređivati namaz:
Prenosi Muaz ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada dijete bude razlikovalo desnu od lijeve ruke, naređujte mu namaz!“ (Buharija)
A u predaji koju bilježi imam Ebu Davud, stoji: Prenosi Amr ibn Šuajb, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:„Naređujte vašoj djeci namaz u sedmoj godini, a išibajte ih zbog njege (namaza) u desetoj i razdvojite ih u posteljama!“ (Ebu Davud)


Naši dobri preci su svoju djecu podučavali namazu, Kur'anu i postu, od malih nogu i njihove metode su neprevaziđene. Oni nisu dali večerati prije klanjanja akšam namaza, a nije se moglo spavati prije jacije, oni su svoju djecu od malih nogu učili kratkim surama i privikavali su ih postu na način da su ih podsticali da poste do podne, da se nahrane i nastave postiti, a da će to oni „prešiti“  i da će to biti čitav dan. Fali nam ovih metoda privikavanja na islamske propise.


Roditelji su prema djeci dužni biti pravedni, kao što stoji u hadisu koji bilježi imam Buharija: Prenosi En-Nu'man bin El-Bešir da je Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem, rekao: „Bojte se Allaha i budite pravedni među djecom!“ (Buharija)


Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebnu nagradu nagovještava onim roditeljima koje je Allah, subhanehu ve te'ala, počastio sa kćerima, pa u hadisu koji bilježi imam Tirmizija, stoji: Prenosi Ukbe bin Amir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko bude imao tri kćeri, pa bude strpljiv sa njima i bude ih odijevao na halal način, biće mu zastor od vatre!” (Tirmizija)


Braćo i sestre, ispunjavajmo svoje obaveze prema našoj djeci i nadati se inša-Allah da će nam ona to uzvratiti pokornošću Allahu, subhanehu ve te'ala, i poslušnošću nama! Postimo naredni utorak, srijedu i četvrtak, jer su to Bijeli dani mjeseca zu-l-ka'de 1432.H., a post Bijelih dana je sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem!


Gospodaru, učvrsti nas na Tvome putu, sačuvaj nas iskušenja koja nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji odgajaju svoju djecu u skladu sa Tvojim propisima, očisti naša srca i jezike od ružnih misli i govora, uputi našu djecu i potomke i učini ih radostima naših očiju i srca, oprosti nam grijehe i počasti nas u džennetima, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!


Sarajevo: 09. zu-l-ka'de 1432. po H. / 07. oktobar 2011. godine    
Hutba: Džamija "Kralj Fahd”
Nezim Halilović Muderris

 Razgovor/ajte sa djecom


Evo priče ...
Alma je živahna,inteligentna,ali zaostaje u školskom radu.Sveske su joj neuredne...
razgovor sa njom,otkrio je sledeće:
... uveče kad se Alma vrati kući,majka je sa bratom smjesti ispred TV.Alma voli TV,ali bi željela sa mamom pripremati večeru...Mama to ne želi,kaže da pravim nered.
Za vrijeme večere,babo priča mami šta je radio u kancelariji... ne vole da slušaju šta sam ja radila u školi.Odlazim rano u krevet.
„To je dobro za djecu“ – kaže mama.
    Alma ne zna šta joj nedostaje...
Ima stan,svoju sobu,dobro je odjevena,čista...
   Dijete je odvojeno od porodice ! od porodične topline... da li je to ljubav ?
   Voljeti... to znači osjećati zadovoljstvo kad si sa onim koga voliš... 
to znači,zajedno otkrivati,razgovarati... smijati se...pričati...

Pravilan odgoj djece – primarna zadaća roditelja    
Pedagoško-psihološki tekstovi


U školi, na ulici, među vršnjacima, na fakultetu, u svakodnevnom životu uopće, svako dijete ili odrasli pojedinac svojim ponašanjem i govorom odražava vrline, manire, osobine, znanje, vještine, navike, jednom riječju, odgoj koji u sebi nosi iz porodice.

 
U školi su nastavnici toliko obasuti gradivom koje moraju izpredavati po zakonski utvrđenom nastavnom planu i programu da nemaju vremena da učenike nauče nekim osnovnim manirima  i vrlinama, te lijepom ponašanju u društvu. A to će im mnogo, mnogo više trebati od mase znanja i informacija koje uče. Zakon je zakon, reći će oni nastavnici koji se slijepo pridržavaju napisanog i naređenog, bojeći se direktora, savjetnika i inspektora iz prosvjetno-pedagoških zavoda i drugih institucija. Rijetki su oni nastavnici koji usvajanje činjenica stavljaju u drugi plan, a učenje i usvajanje vrijednosti, vrlina, lijepih manira i osobina kod učenika, kao svoju obavezu i moralnu dužnost. Stoga, dragi roditelji, na vama je da u djetetovu dušu i um usadite sve ono što će mu trebati u komunikaciji sa drugima i životu uopće.

Roditelji su djetetovo ogledalo i obrnuto

Kako se treba ponašati za stolom prilikom jela, kako u prodavnici, kako prema komšijama, vršnjacima, starijim, gdje treba odlagati otpatke, kako treba govoriti i još mnogo toga, i pored činjenice da to djecu uče u školama, ipak, vi treba da naučite svoje dijete! Već pri prvom djetetovom izlasku iz kuće, lahko se može uvidjeti da li ste u tome uspjeli.
Vaše dijete je vaše ogledalo, baš kao što ste i vi njegovo. Gledajući dijete može se mnogo toga saznati o roditeljima, o prilikama u porodici, o međusobnim odnosima, o navikama, osobinama ličnosti osoba koje ga okružuju. Tako ste vi ogledate u djetetu. A sve što vi radite, kako se ponašate, kako se ophodite jedni prema drugima, kako govorite, gestikulišete, sjedite,  jedete, dijete vidi od vas, tj. ogleda se i ugleda na vas. Kopira vas. Identifikuje se s vama.
(Nedavno sam bila u gostima. Djevojčica od godinu i osam mjeseci imitirala je svoju majku kako sjedi, kako pomiče kosu sa čela… Smijali smo se, ali čak i u tako bezbrižnim životnim situacijama treba imati na umu da nas, već tako mala djeca, budno motre, prate svaki naš pokret, posebno majčin, odlično prepoznaju emocije i raspoloženja na licu, imitiraju prvo glasove, pa slogove i riječi svojih roditelja, oponašaju njihovo držanje tijela, hod, pokrete, mimiku… I vrlo dobro primjećuju i najsitinije detalje, čak i one kojih mi nismo ni svjesni).
Porodica je prva djeteova okolina i samim tim, s njom se dijete najviše poistovjećuje. Nešto kasnije, to su vršnjaci, učiteljica, profesor, neka poznata TV-zvijezda, spotrista i sl. Ali roditelji i dalje ostaju u pozadini dječijeg bivstvovanja, jer s njima djeca provode najviše vremena, s njima žive, dijele dobro i zlo, rješavaju probleme itd. Zato, uvijek radite na svojoj nadogradnji, na svom permanentnom odgoju i obrazovanju, jer ako dijete vidi da vi slobodno vrijeme koristite čitajući knjigu i ono će posegnuti za njom. To će imati mnogo više efekta od priče: «Hajde, sine, čitaj neku knjigu, trebat će ti…». Takve i slične fraze vremenom djetetu postanu dosadne, čak naporne i u njemu, stalna prisila, može proizvesti samo apatiju ili čak antagonizam i prema vama i prema knjizi. Djeca ne vole kada im se previše pridikuje, naređuje, kada ih tjerate da nešto urade. Umjesto samo rječima, pokažite im ono šta trebaju da usvoje i svojim djelima. Tako će lakše, brže i s više volje naučiti mnogo toga. Jer, ako tražite od djeteta da pospremi krevet kada ustane, nemojte da vam se desi da vaš krevet dijete zatekne neuredan. Prigovorit će vam to kad-tad. Ako odvraćate dijete od gledanja u ekran (bilo ekran TV-a ili računara), nemojte se odmah nakon izrečene opomene djetetu, okrenuti i upaliti televizor. Tako dolazite u kontradikciju sami sebi, a djetetu to sigurno neće pomoći.

Lični primjer roditelja je nakraći put za usvajanje navika kod djeteta

Ako dijete vidi da vi redovno perete ruke prije i poslije jela, da redovno perete zube odmah nakon jela i pred spavanje, onda će ono samo da usvoji te higijenske navike. Kada je riječ o navikama, treba napomenuti da o svakom čovjeku možemo suditi, između ostalog, na osnovu njegovih higijenskih, kulturnih i radnih navika. A te navike se stječu u djetinstvu. Ne dozvolite da drugi loše sude o vašem djetetu! Znajte da su roditelji prvi na spisku odgovornih za njegovo ponašanje.
Ponekad se desi i to da i pored nastojanja da dijete pouče dobru, roditelji u tome ne uspijevaju. U tom slučaju, preispitajte sebe: da li ste imali dovoljno autoriteta (ali pozitivnog) nad djetetom, da li ste vi upravljali djetetom ili dijete vama?!? Stručni naziv za to je pedagoška inverzija koja se javlja kada dijete komanduje roditeljima, pa od njega zavisi do kada će biti u posjeti prijateljima, šta će jesti taj dan, koju igračku će mu roditelji kupiti i kada i sl. Tada roditelji, iz prevelike ljubavi i slabosti prema djetetu, ugađaju mu i udovoljavaju svakoj njegovoj želju. Kada to uvidi, dijete onda korisiti svaki trenutak i priliku da gospodari svojim roditeljima koji mu više nisu odgajatelji, nego podanici. Ma koliko voljeli dijete i ma koliko smatrali da se strogošću ne može ništa postići, nemojte se ustručavati da, na bilo koji način, pokažete djetetu da ste stariji i da vas treba da poštuje!

I u odgoju djece nađite sredinu!

Kao što islam u svemu preporučuje  i traži sredinu,  tako je i vi nađite u odgoju djece. Dakle, budite umjereno blagi i umjereno strogi, istovremeno.  Dogovarajte se sa djetetom, saslušajte i njegovo mišljenje i podržite ga u dobru! Nastojte da budete što pravedniji prema djetetu (djeci): nagradite ga uvijek kada uradi nešto dobro (to može biti i pohvala, kompliment, poljubac za manju djecu, čestitanje stiskom ruke za nešto stariju, omiljeni kolač ili neki poklončić, zavisno od urađenog),  ali i kaznite za loše ( u oblike kazne spadaju prijekor, kritika, zabrana, tjelesna kazna…). I budite dosljedni u postupcima, posebno kada se radi o djelovanju oba roditelja. Ono treba da bude usaglašeno i sinhronizovano. Ako majka ne dozvoljava djetetu da bude više od dva sata napolju, onda dijete treba da dobije isti odgovor i od oca i obrnuto.

Djeca i motivacija za učenje


 

Danas se roditelji zaista svakodnevno susreću s problemom motivacije svojih školaraca, posebno onih u starijim razredima osnovne škole i srednjoškolaca. S obzirom na to da se unutrašnja motivacija vremenom ugušila zbog neadekvatnih odgojnih metoda, loše komunikacije i nerazumijevanja potreba i aspiracija djeteta, roditelji vrlo često pribjegavaju vanjskim motivatorima, najčešće nagradi i kazni, da bi time privolili dijete na učenje i obavljanje školskih zadataka. 

 

Dijelom su za nedostatak motivacije krivi preobilni nastavni planovi i programi i ponekad nekreativni nastavnici u školama koji ih realiziraju, ali ipak se dosta toga može popraviti adekvatnim odnosom roditelja prema djetetovim obavezama.

Zato, evo nekoliko konkretnih preporuka kako da roditelji pokušaju motivirati dijete za učenje:

Recite djetetu da školskim zadacima prilazi s pozitivnim stavom. Kažite mu: Imaj volju da učiniš nešto! Ti to možeš!

Recite mu da to kaže i  samo sebi: Ja to mogu i hoću!

Sugerišite djetetu da samo sebi postavi i odredi cilj: Šta želi ostvariti? Šta hoće da postigne u životu?

Neka postavi očekivanja i zadatak shvati kao izazov: Da vidim koliko mogu ostvariti?

Recite djetetu da bude određeno, da se upita: Kako ću to ostvariti?

Neka bude realno: neka postavi takve zahtjeve koje može realno ispuniti; da ima na umu svoje mogućnosti i sposobnosti.

Neka napravi popis onoga što treba obaviti – sjajan je osjećaj kad bude precrtavao/la obavljeno.

Poslove treba razdijeliti u više manjih, jednostavnijih i lakše ostvarivih ciljeva.

Napraviti redoslijed obavljanja poslova - štedjeti na vremenu.

Postaviti sebi nagrade za obavljen posao - ako dobro obavim posao, priuštit ću sebi...

Podsjetiti se na dobre strane svog rada – da se dijete zapita: Šta dobijam učenjem?

Iskoristiti negativnosti – neka se dijete podsjeti na posljedice ako ne obavi zadatak (pridike roditelja, loše ocjene, zabrane, kazne, svađe u kući, slab položaj među vršnjacima, slabe šanse da ostvari svoje ciljeve kasnije u životu i sl.)!

Naučiti dijete da se pridržava plana i vremenskog okvira predviđenog za obavljanje zadataka.

Napraviti jasnu razliku između "ne mogu" i "neću".

Podučiti dijete da treba početi s učenjem odmah. Ne odugovlačiti jer se time produžava agonija!

Poboljšati djetetovu sposobnost samouvjeravanja!

Razvijajte optimizam kod djece - šanse za uspjeh će se povećavati!

Naučite djecu da koriste bilješke, podsjetnike, olakšice pri zapamćivanju...

Iskoristite svaki uspjeh djeteta kao dodatnu motivaciju za dalji rad. Nagradite dijete nekom sitnicom, znakom pažnje, ugodnom šetnjom do obližnjeg parka ili slastičarne, piknikom, omiljenim jelom, druženjem s rodbinom, posjetom galeriji, kinu, gađanjem jastucima, pravljenjem kule od blata ili pijeska i sličnim aktivnostima za koje pouzdano znate da dijete oduševljavaju… Pri tome izbjegavajte obećanja (posebno ona pusta), skupe poklone i novčane nagrade!

Naučite dijete da prepozna ono što bi ga moglo ometati i da to eliminiše.

Neka ima pravo da pogriješi – neka zna da niko nije savršen, ali da se treba truditi!

Sugerišite djetetu da od poteškoća u učenju počne zbijati šalu - smijeh ukazuje na to da ste i vi i dijete realni i dovoljno snažni da ih prevaziđete!

Ovo su samo neki od prijedloga, a svako treba pronaći najadekvatnije za svoje dijete i svakako dovijati se novim, boljim, originalnijim, u skladu s uzrastom djeteta, temperamentom, karakterom, radnim navikama i svakako datom situacijom. Sretno!

	0 0 Glasali Glasali

0 Ja sam dijete Palestine Ja sam dijete Palestine, mnogi od vas nikada neće znati moje ime. Jer ja premalo vremena imam da bih vam rekao ko sam i kakve su mi bile ocjene. Igram se na ruševini svoga života. Sadim cvijeće na igralištu gdje su moji ubijeni drugovi nekada osmjesima travnjak kitili. Ne skupljam markice ni salvete. Moja zbirka nije šarena. U njoj su čahure metaka i geleri granata jednobojno ubojitih. Moji roditelji i ja rođeni smo u istom rodilištu. Zove se rat. I moja će djeca tu rađana biti. Jer oni kojima savjest dopušta i dalje će nas robiti i ubijati. Ja ne gledam u kesice kad se babo vraća iz prodavnice. Znam da u njima je samo sol i brašno. Kad imam temperaturu, mama mi uči dove za zdravlje.Ja nemam paracetamol . A čuo sam da ima negdje zemlja, gdje su djeca sita. I da imaju prave igračke. I da imaju čak i loptu. Oni ne sakupljaju kamenje za odbranu. Čuo sam da pišu olovkama i u teke. Babo ih vodi sa sobom na džumu.Ah! Kako bih rado i ja živio tako! U mojoj Palestini. Jer ja drugu zemlju svojom zvati ne mogu. Nije me rodila. I ne pita za mene kad me nema. U drugoj zemlji ne spavaju kosti moje braće i sestara i jako bi mi nedostajali. U krevetu koji je mekan, zaboravio bi ih možda i ja. Kao što ih svi zaboravljaju. Kada utonu u rahatluk ni'meta. Pa, neka onda zaborave i mene! Jer i ja ću sutra biti oni. Bit ću prah zemlje Palestine pod nogama životinja.

Kako naučiti djecu da vole Poslanika, a.s?
IslamBosna.ba - Evo nekih interesantnih aktivnosti koje možete raditi sa svojom djecom.


Svi volimo našeg Poslanika (neka je mir i salavat na njega). Jednostavno zato što nam je dostavio Božiju uputu i pomogao nam da nađemo put do Istine. On je nazvan 'svjetlom', kao što Svemogući Allah kaže: (...) A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. (El-Ma'ida, 15). Zbog toga je prirodno da našoj djeci usadimo ljubav prema Poslaniku. Također trebamo nastojati da naša ljubav prema Poslaniku, a.s., raste iz dana u dan. 


Želim naglasiti da nam ljubav prema Poslaniku, a.s., treba biti motivacija u slijeđenju plemenitih principa koje je postavio da upravljaju našim životima. Nezamislivo je tvrditi da volimo plemenitog Poslanika, a.s., i u isto vrijeme raditi sve što je u suprotnosti s njegovim učenjem. To nije ljubav. To je samozavaravanje!


Muslimani širom svijeta nikad ne prestaju spominjati Poslanika, a.s., i donositi salavate na njega. Ali zašto ne organizovati sedmodnevnu porodičnu aktivnost o životu Poslanika, a.s? Zbog čega ne bismo svaki dan posvetili novoj aktivnosti? Ili možemo svaki dan uključiti različite aspekte svake aktivnosti. Kojugod metodu odaberemo, ovim odajemo prizanje velikoj ulozi koju Poslanik (neka je na njega mir i salavat) ima u našim životima.


Kako bismo izazvali takve plemenite emocije u porodici, neka svako sjedne sa olovkom i papirom, i razmisli o idejama za aktivnosti u vezi Poslanikovog, a.s., života, a zajedno odlučite o njima.


Neki savjeti za te aktivnosti:

1. Putujte s Poslanikom a.s.


Nabavite kartu Arabije, ili još bolje, neka je djeca precrtaju iz atlasa. Zatim označite različita mjesta kojima je on putovao iz Mekke u Medinu. Svako bi trebao istražiti neko od putovanja i prezentovati ga cijeloj porodici za vrijeme porodičnog razgovora ili sastanka.

2. Budite se sa Poslanikom, a.s.
Poslanik, a.s., bi se svaki dan budio prije zore (fedžr) da obožava Allaha i čini zikr (sjećanje na Allaha). Dok je gledao u nebo, čitao bi zadnji dio sure El-Imran i razmišljao o svemiru i njegovom Stvoritelju. Ovo je odličan način da se približite Allahu dok imate najbolju koncentraciju, jer je tada um bezbrižan od svakodnevnih briga, a Allah nam je jako blizu. Nakon što bi zora nastupila, Poslanik (neka je na njega mir i salavat) bio klanjao, a onda razgovarao sa ljudima koji bi ostali poslije namaza. Neka se cijela porodica budi na ovaj namaz. Podstičite ih da se na najljepši način bude radi obožavanja Allaha onako kako je Poslanik radio.

3. Organizujte večer priča


Ovo se može raditi pred spavanje, nakon što djeca dođu iz škole, ili bilo koje drugo vrijeme pogodno za učenje. Prvi korak ka ljubavi prema Poslaniku te učenju od njega je poznavanje njegovog života i onoga zbog čega je bio veliki čovjek. Možete kupiti dječije knjige o njegovom životu, ili ih čak slušati na kaseti dok se vozite autom na putu do ili od škole. Možda svako u porodici može odabrati jednu priču koju će ispričati drugima. Ovo će uključiti istraživanje i čitanje.


4. Spavajte kao on


Poslanik (neka je na njega mir i salavat) je spavao na poseban način. Prije spavanja bi činio dovu. Kao izraz vaše ljubavi mogli biste jednu noć spavati kako je Poslanik spavao. Neki muslimani uvijek tako spavaju, iako nas vjera na to ne obavezuje. Poslanik je spavao na desnoj strani sa desnom rukom ispod desnog obraza. Prije odlaska u krevet bi uzimao abdest . Učio bi jedni ili dvije dove i nekoliko kratkih dijelova Kur'ana. Možete naučiti napamet i njegove dove sa razumijevanjem značenja i kopirati ih za ostale u porodici.


5. Jedite kao on
Postoje predaje o vrsti hrane koju je Poslanik, a.s., jeo i najviše volio. Napravite spisak te hrane. Kada je cijela porodica na okupu, neka jedna osoba priča o Poslanikovom ponašanju za vrijeme jela. Najbolji za to je mlađi član porodice. Naprimjer, Poslanik je savjetovao muslimane da jedu tako da im bude puna samo jedna trećina stomaka. Prije jela također treba oprati ruke, reći „bismillah" (u ime Allaha) i druge dove prije početka. Treba jesti desnom rukom.


6. Klanjajte kao Poslanik, a.s.


U Poslanikovo vrijeme, kada bi imam za vrijeme namaza pogriješio u učenju Kur'ana, drugi bi ga ispravili. U sedmici učenja vaše djece da žive kao Poslanik, neka svaki dan neko drugi predvodi namaz, a ostali neka ispravljaju greške, ako ih ima. To neće samo biti navikavanje na sunnet, već će podučiti i poniznosti.


7. Igrajte se kao Poslanik, a.s.


Poslanik je shvatao važnost zabave i igre. On bi se trkao sa svojom ženom Aišom, r.a. (neka je Allah zadovoljan njome), a ona bi ga uglavnom pobjeđivala. S ashabima je plivao i hrvao se. Sa njima bi se i šalio. Volio je djecu i igrao se sa njima. Muslimani ne smiju zaboraviti ovaj dio njegovog života. Trkajte se sa supružnikom u dvorištu; namjestite bazen za djecu; uključite djecu u neku sportsku aktivnost.


Blagodat trudnoce i radjanja


Ukoliko bi sestre muslimanke znale velike blagodati koje sa sobom nosi trudnoća i rađanje, tada bi im iskušenja koja sa njima dolaze, postala puno lakša i draža. Obavjestio nas je donosioc radosnih vijesti, Poslank, s.a.w.s, "da je žena u trudnoći, sve do poroda, poput onoga koji bdije na Allahovom putu", a znamo koliko je stražarenje na Allahovom putu težak i zahtjevan zadatak, ali i koliko veliku nagradu sa sobom nosi.

Svaka mlada djevojka sanja o tome kako će jednoga dana imati svoju porodicu i dom. Mašta ona kako ce biti brižna majka i zamišlja svoje djevojčice sa dugom kosom ukrašenom raznobojnim mašnicama i šnalicama, u prelijepim haljinicama i o malenim sinčićima u bajramskim odjelima i kravaticama ... Međutim ,kada sazna da je trudna odmah počne da strahuje od problematične trudnoće, teškog poroda i bolesnog djeteta. Takvo psihičko stanje joj još više otežava trunoću, pa joj noći postanu besane, a ukoliko i zaspi tada sanja ružne snove koji se ustvari ne tumače jer su plod njenog opterećenja i razmišljanja, ali nerijetko ti snovi je opterete do te mjere da postane ubijeđena da će njeno dijete biti bolesno a porod težak.

Kako ne bi dolazile u ovako teška stanja, mlade djevojke trebaju da se upoznaju sa ljepotama majčinstva i rađanja i da budu čvrsto ubijeđenje da će njihova trudnoća biti prilika za velikom nagradom i blagodatima koje imaju samo trudnice. Da se vidi ženom koja će rađati buduće majke muslimanke i buduće mudžahide, čuvare islama te time ispunit svoju zadaću majčinstva

Najbolje je to opisao Poslanik, s.a.w.s, Sellemi, dadilji Poslanikovog, a.s, sina Ibrahima kada ga je upitala: „O, Allahov Poslaniče, obradovao si muškarce svakim hajrom, a nisi žene? “ Poslanik s.a.w.s. reče: „ Jesu li te tvoje prijateljice na to nagovorile? “ Ona odgovori: „ Jesu, one su me nagovorile. “ Poslanik s.a.w.s reče: „ Zar nije zadovoljna jedna od vas da kada je trudna od svog muža, a on je njom zadovoljan, da ima nagradu poput postača, klanjača na Allahovom putu? Pa ako je zadese porođajni bolovi, ne znaju stanovnici nebesa ni Zemlje, kakve je skrivene radosti čekaju. Pa kada rodi, ne izađe iz nje kap njenog mlijeka, niti će (dijete) posisati gutljaj, a da neće imati za svaki gutljaj i usisaj dobro djelo, pa ako noć probdije zbog njega, imaće nagradu kao da je oslobodila sedamdeset robova na Allahovom putu.“

SubhAnallah, koja muslimanka nakon ove radosne vijesti ne bi poželila da ostane trudna što duže ili da bude stalno u stanju trudnoće???

Jutarnje mučnine su sasvim normalne za svaku trudnoću i one obično prestaju od onoga trenutka kada majka osjeti pomjeranje svoje bebe. Ponekad se uz mučnine javlja i žgaravica, ali uz grickanje badema i lješnjaka, ona će se, uz Allahovu pomoć, smanjiti. Danas postoje i veoma djelotvorni lijekovi za rješavanje ovih tegoba.

Ono što veoma zbunjuje mladu ženu, a posebnu onu koja je prvi put trudna, jeste njene stalne promjene raspoloženja: pretjerana osjetljivost i bezrazložno prolijevanje suza što ponekad zna iznervirat neupućenog muža i ostele ukućane. Međutim i to je sasvim normalno, prolazno stanje zbog činjenice velikih promjena koje se dašavaju u organizmu trudnice. Tu je i nervoza zbog stalnog osjećaja gladi i strah od gojaznosti i mogućnosti da zauvijek izgubi oblik svog tijela na koji se navikla.

Muslimanka koja se pridržava Kur'ana i suneta nema razloga da se plaši jer ona ima uputstvo i odgovor na svako pitanje pa tako i recept za stanja trudnoće i lakšeg poroda, a to je blagodat koju sa sobom nosi hurma (datule). Prisjetimo se da je Allah, s.w.t, rekao Merjemi: “Zatresi palmino stablo, posut ce po tebi svježe datule (hurme).“Dakle, ona je imala jedinu pomoć svoga Gospodara i blagodat hurmi, o kojoj je njen Pomagac, s.w.t, obavjestio.

Doista, nauka tek danas dokazuje blagodarenost ovog višenamjenskog voća, a kada je trudnoća i porod u pitanju tada je korist konzumiranja hurme višestruka:

- Ona pomaže i prije same trudnoće kao laksativ da se redovno ciste crijeva što je poreduslov za brži i lakši porod

- Takodjer pomaže da se buduća majka opskrbi sa potrebnom količinom šećera i svoju maternicu kao jedan veliki mišić pripremi na regulisanje i potspješivanje kontrakcija.

- Obzirom da sadrži prirodni šećer, tada je jako korisna i lako probavljiva za dječiji stomak pa se iz tog razloga i dojenčetu masiraju desni kako bi ga okrijepili i ojačali, a još i olakšali iznicanje prvih zubića.

- Od hurmi se ne deblja već naprotiv one zbog svog laksativskog djelovanja podspješuju rad crijeva i pražnjenje te samim tim spriječavaju gojaznost.

- Datule su nakon poroda veoma djelotvorne za oporavljanje maternice i povećanje količine veoma kvalitetnog mlijeka za novorođenče.

Pred sami porod lijepo i veoma korisno je da trudnica pije po kasiku cistog maslinogo ulja, a posebno pred sami odlazak na porod, kako bi uz Allahovu pomoć bilo olaksano rađanje i ojacana snaga uplašene buduće majke. Obavezno je da makar jedan puta dnevno pije mlijeko, jogurt ili jede sir kako bi se beba opskrbila sa kalcijom i vitaminom D koji su neophodni za razvoj skeleta bebe.

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s: "Allah je za maternicu zadužio meleka koji kaže: “Gospodaru ,kap tekućine.", “Gospodaru, zakvačak.“, "Gospodaru, komad mesa“. Pa kada bude trebao da završi stvaranje, kaze: “Gospodaru, hoce li biti muško ili žensko? Sretan ili nesretan? Kolika mu je opskrba? Koliko će živjeti? Pa se sve to upiše dijetetu u majčinom stomaku."

O ovoj poruci treba dobro da razmisli svaka buduća majka muslimanka, jer sebi ne smije dozvoliti da je takva pitanja meleka, koji upisuje sudbinu njenog milog, nedužnog djeteta, zateknu u stanju harama, nezahvalnosti ili neposlušnosti njenom Sveznajućem Gospodaru.

Ona će blagodati trudnoće iskoristiti maksimalno za sticanje nagrade mudžahida, za postizanje oprosta grijeha i otežavanje vage dobrih dijela. Muslimanska trudnica će puno doviti za sebe i svoju porodicu, za svoje nerođeno dijete, jer jedino što može promjeniti ljudsku sudbinu jeste dova, a tu blagodat veoma malo koristimo, kao što bespovratno propuštamo prilike i određena vremena u kojima se ona posebno prima.

Namaz i djeca

Pred vama je nekoliko važnih savjeta koji se odnose na namaz, a koji će vam poslužiti u odgoju djece kako bi ih vaspitali kao prave Allahove robove.

1. Djeca smatraju da je ispravno sve ono što rade stariji i da su njihovi roditelji najbolji i iznad svih drugih ljudi. Zbog toga oni svaki njihov pokret pomno prate i uzimaju ih kao svoga uzora. Međutim, na djecu u ranim njihovim godinama nema uticaja stalno opominjanje ukoliko pred sobom nemaju uzor na koga će se ugledati i ko će im u praksi pokazati ono što im se govori. Zato kada dijete vidi da njegov roditelj obavlja namaz, to najviše ima djelovanja na njega.

2. Roditelj je dužan da čini dovu Allahu, subhanehu ve te'ala za svoje dijete i da se njome potpomogne kao što je to činio Ibrahim, alejhisselam: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" Ibrahim 41

3. Roditelj treba da zna da je upotreba sile, odnosno tjelesno kažnjavanje, zadnje sredstvo koje treba upotrijebiti i to pod uslovima. Inače, dijete bi se naviklo na batine što ne bi imalo nikakve koristi.

4. Roditelj je dužan da pouči dijete abdestu i taharetu (čistoći), a zatim da mu praktično pokaže dok ne nauči. Dijete će uzimati abdest pred roditeljem, a ukoliko bi pogriješilo neće ga ukorit zbog toga, već će mu na lijep način i bez srdžbe ponovo pokazati, a kada nauči abdest, pohvaliće ga i poljubiti pokazujući zadovoljstvo sa njim.

5. Poučiće ga značaju abdesta za njegov život kako bi ga podstrekao na sticanje sevaba.

6. Još iz malehna treba djecu poučiti namazu i to kroz direktni uticaj na njih. Tako će roditelj pred njima obavljati nafile, jer na njih najviše djeluje kada vide svoga roditelja kako pada licem na sedždu svome Gospodaru, kako skrušeno stoji u namazu, potpuno predan Allahu i odvojen od svega onoga što je oko njega. Na taj način dječije duše spoznaju veličinu Allaha, subhanehu ve te’ala, kao što ovakvim odgojem saznaju i način obavljanja namaza, što oni i zavole.

7. Roditelj ne smije biti grub sa djetetom po pitanju tahareta za namaz i pokrivanja stidnih dijelova tijela dok ono samo ne dostigne godine (otprilike sedam godina) u kojima će to samo shvatiti.

8. Kada dijete imadne sedam godina, roditelj je dužan da mu naredi obavljanje namaza što je u skladu sa riječima Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem: "Naređujte svojoj djeci namaz kada navrše sedam godina!" Također će mu naređivati i ono što prethodi namazu: taharet i pokrivanje stidnih dijelova tijela.

9. Ne smije dijete da napuni sedam godina i da mu taj period prođe, a da mu se ne ukaže na veliku važnost u tom periodu da se pred njim nalazi veliki događaj, a to je da mu se bliži vrijeme izvršavanja obaveze namaza. Kada dijete napuni sedam godina i kada obavi prvi farz namaz, roditelj treba da tom prigodom pozove prijatelje i rodbinu na malu svečanost povodom tog lijepog događaja na kome će dati djetetu hediju kako bi ga podstrekao na obavljanje namaza u njegovo vrijeme.

10. Neophodno je pratiti koliko dijete polaze važnost namazu i opominjati ga, te neumorno mu ponavljati tu naredbu. Ukoliko je jedan roditelj odsutan, drugi je dužan da preuzme tu obavezu na sebe. Prenosi se od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu, da je rekao: "Pazite na namaz svojih sinova, uobičajite kod njih da čine dobro, jer je dobro običaj!"

11. Nema ništa loše u tome da roditelj ponekad nagradi dijete zbog redovnog obavljanja namaza, ali to ne treba stalno činiti, a hedije koje daje biće raznolike.

12. Roditelj je dužan da omiljene stvari kod djece poveže sa namazom, tako da će vrijeme izleta odrediti u određenom namaskom vremenu, kako bi očuvali namaz i pripremili se za njega u njegovo vrijeme, jer je to njima veoma drago vrijeme.

13. Također, roditelj će planirati sve termine sa djecom u određeno namasko vrijeme kako bi naučili da rasporede vrijeme i svoje obaveze na osnovu namaskih vremena.

14. Povremeno će im ukazati na vrijednost namaza navodeći dokaze iz Kur’ana i sunneta kako bi se kod njih formirala predstava o važnosti namaza.

15. Nakon desete godine dijete treba navikavati da pored farzova obavlja i propisane sunnete, da teži ka obavljanju noćnog namaza, makar on bio i kratak. Tako će roditelj obavijestiti djecu da će ustati na noćni namaz u određeno vrijeme i na taj način će ih ostaviti da se natječu ko će se prije probuditi u zakazanom vremenu, a da ih otac ne budi. Tako se jača njihova želja za namazom i djeca se počinju na sebe oslanjati. Otac će na tom noćnom namazu sa njima kratko učiti kako bi im olakšao, a one koji budu pospani iz milosti će osloboditi namaza.

16. Ukoliko dijete nakon desete godine propušta namaze, roditelj je dužan da ga opomene, posavjetuje i da mu navede šerijatske dokaze o namazu. Ako i nakon toga dijete ustraje u tome, tada će roditelj biti strožiji prema djetetu, ukoriće ga i neće govoriti sa njim, neće sjediti sa njim, niti se šaliti, a zabraniće mu neke omiljene stvari. Ukoliko takva kazna ne urodi plodom, tada će roditelj upotrijebiti tjelesnu kaznu pod sljedećim uslovom kao što je rekao Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: "I udarite ih kada imaju deset godina! (radi neposlušnosti)" Roditelj će postupiti sa djetetom na način kako bi ga privolio i ohrabrio u obavljanju namaza. Ukoliko bi nekada dijete propustilo namaz, progledaće mu kroz prste i na lijep način će mu ukazati na greške. Ukoliko dijete ustraje u tim greškama, roditelj će ga tajno ukoriti, pokazujući nezadovoljstvo na svom licu. Ako ni to ne bude koristilo, tada će roditelj pribjeći novoj kaznenoj mjeri i ukoriti dijete pred ostalim članovima porodice i njegovim drugovima, ali ne ponižavati ga i ne vrijeđati ga. Kad ni to ne urodi plodom, roditelj tek tada može upotrijebiti udarac. Donijeće prut i staviti ga na vidljivo mjesto. Ako nijedna od ovih metoda ne bude koristila, samo tada će odgajatelj upotrijebiti batinanje i to pod sljedećim uslovima: - da ne udare dijete zbog svega i svačega prije desete godine; - da odgajatelj zna da su batine sredstvo kojim se želi poboljšati stanje djeteta, a ne sredstvo za ponižavanje, omaložavanje, duševno izobličavanje i osvetu kojom roditelj želi isprazniti iz sebe srdžbu i na taj način se duševno rasteretiti. Batine su samo nužnost u odgoju čime se želi dobro djetetu, a roditelj je dužan da ne pribjegava toj vrsti kazne dok je u stanju srdžbe; - udarac ne smije biti jak i da ostavlja posljedice. Zbog toga će se upotrebljavati štap i slično. Broj udaraca će iznositi tri, dok ne smije preći više od deset udaraca s tim što će se izbjegavati udarci u lice i osjetljiva mjesta na tijelu, kao i udarci na jedno mjesno ostavljajući vremenski razmak između dva udarca kako bi prošao bol od prvog udarca; - potrebno je da kazna odgovara veličini grijeha i njegove vrste; - u slučaju da dijete zatraži pomoć od Allaha i zaštitu od Njega, subhanehu ve te’ala, odgajatelj je dužan prekinuti kažnjavanje i; - da se ne ponovi kazna kako ne bi izgubila svoju vrijednost i prestala da ima ikakva uticaja na dijete.

17. U slučaju da roditelj ne počne da navikava dijete na namaz od njegove sedme godine, neće ga udarati nakon njegove desete godine zbog propuštanja namaza, već će prvo početi da ga uči namazu i da ga iznova navikava.

18. Roditelj je dužan navikavati dijete na namaz u džematu još iz malehna kako bi se njegovo srce vezalo za mesdžid u kojem će upoznati učene i biti u prisustvu onih koji praktično primjenjuju propise sticanja znanja. Pored toga, želja za učestvovanjem sa starijima u njihovim djelima je prirodna težnja kod djeteta što u ovom slučaju urađa plodom.

19. Odgajatelj će pripremiti dijete za susret sa mesdžidom, opisaće mu ga kako ga ne bi ništa iznenadilo, te će mu mnogo pred njim pominjati mesdžid, kao na primjer da mu je kupio čokoladu u blizini mesdžida, zatim će mu opisati njegovu ljepotu i obećati mu da će ga posjećivati i tako dalje.

20. Prije nego što odgajatelj povede dijete u mesdžid, obavijestiće imama i ostale u njemu da će doći sa djetetom kako bi ga lijepo dočekali i poklonili mu veliku pažnju. Tako će dijete osjećati sigurnost i smiraj sa onima koji su u mesdžidu, a cilj svega toga jeste da se iskoristi ta prilika da dijete osjeti veličinu namaza.

21. Ukoliko bi imam tom prilikom oduljio namaz toliko da je u suprotnosti sa sunnetom, ukazaće mu se na to.

22. Dijete ce pohađati školu učenja Kur’ana napamet i učenja tedžvida kod dotičnog imama.

23. Odgajatelj će voditi brigu da dijete zavoli mesdžid i one koji ga posjećuju i to uključujući ga u razne korisne aktivnosti i dječije zabave.

24. Djetetu će ukazati na veliku važnost džume-namaza i govoriće mu o njenim propisima i nužnosti poštovanja istih.

25. Moguće je da dijete neće biti u stanju da izdrži dužinu namaza i hutbe zbog nemogućnosti da očuva abdest. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je jednog petka ušao u mesdžid i vidio dječaka, te mu rekao: "O dječače, idi i igraj se!" rekao je dječak: "Došao sam samo da klanjam." Ebu Hurejre radijallahu ‘anhu ponovi: "O dječače, idi i igraj se!" I dodade: "Onda ćeš sjediti dok imam ne iziđe?" Dječak reče: "Da." Zato je otac dužan da ne obavezuje dijete da klanja džumu-namaz, a neće mu prijetiti. U slučaju da dijete ne bude obavljalo džumu-namaz, odgajatelj ga neće tjerati na to sve dok ne napuni deset godina kada dijete postaje obavezno da klanja.

26. Roditelj će odabrati u koji će mesdžid otići sa djetetom na džumu-namaz, jer hutba ima velikog uticaja na slušaoca, a posebno dijete ukoliko dijete razumije i shvata hutbu. Lijepo je da odgajatelj nakon džume-namaza pita dijete o sadržaju hutbe i koje se njegove koristi, a prije hutbe će ukazati na nužnost slušanja i šutnje za vrijeme hutbe, kao što će dijete obavijestiti da će ga nakon namaza pitati o onome što je čuo na hutbi kako bi s paznjom slušao predavanje.
Ovo su samo neke koristi na koje sam ukratko ukazao, a što je vrijedno svakom roditelju da ih izučava ukoliko teži da budučnost našeg ummeta bude bolja, a čiji će nosioci biti naši potomci.

Čeljad naša – plodovi srca naših


Rekao je Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja Kur'ana: ''Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.'' (El-Kehf, 46.) Da su djeca ukras na ovom svijetu kao i predmet velike ljudske ljubavi i pažnje, ne dvoji niko od onih koji su imali čast i obavezu postati roditelji.

 Šta se to na dunjaluku može mjeriti sa srećom, ushićenjem i suptilnim emocijama koje osjećaju roditelji nakon što se poslije dugih mjeseci strepnje i iščekivanja, na ovaj svijet pojavi njihovo čedo, živo i zdravo, koje su toliko dugo očekivali. Sva majčina bol i tegobe koje je osjećala prilikom trudnoće i samog poroda, nestaju u onom trenutku kada neko od medicinskog osoblja zadovoljno mahne glavom i već formalno kaže: ''Čestitamo! Rodili ste zdravu bebu!'' A i brižnom ocu, koji je čitavu noć kao mahnit nervozno šetao bolničkim hodnicima brojeći podne pločice, sada je pao kamen sa srca. Prsa su prostrana, a ruke široke. Muštuluk i riječi iskrene zahvale daruju se prvoj osobi koja radosnom viješću prekine očevu neizvjesnost i pomalo djetinjasto ponašanje. 

Nakon izlaska iz bolnice i povratka kući, sve se odvija nekako spontano, a prvi mjeseci života sa prinovom u kući prava su avantura. Kroz smijeh i suze roditelji uče kako postupati sa djetetom te postaju svjesni veličine svoje odgovornosti i obaveze. Njihovo neiskustvo i prvotna nespretnost nadomješćuje se silnom ljubavlju i brigom koju ukazuju novorođenčetu, a tu je i rodbina koja svojim iskustvom i savjetima nesebično pomaže da sve bude kako treba. Kako vrijeme prolazi, ljubav prema djetetu je sve jača i jača. Roditelji se silno vežu za ''plod svojih srca'', kako je djecu nazvao Uzvišeni Allah, u vjerodostojnom hadisi-kudsijju. Međutim, pored velike sreće koje je dijete svojim dolaskom na ovaj svijet unijelo u kuću roditelja, isto tako ono je sa sobom donijelo mnoga iskušenja i probleme, čega roditelji vrlo brzo postaju svjesni. Polahko ali sigurno, i otac i majka u pravom smislu počinju shvatati istinsko značenje riječi Uzvišenog Allaha, koji je, u prijevodu značenja, rekao: ''...i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika'' (El-Anfal, 28.).
 
Djeca su iskušenje veliko

Djeca su za roditelje iskušenje u svakom pogledu. Njihova bol je i bol roditelja, a njihovi problemi i životne nedaće često su veća patnja za roditelje nego za samu djecu. Koliko su samo puta majke i očevi budni zore dočekivali bdijući pored bolesnog djeteta, ili se na razne načine ponižavali pristajući da rade i najmizernije poslove samo kako bi svojoj djeci obezbijedili osnovne životne potrebe, čega mnoga djeca, barem u prvim godinama života, uopće nisu ni svjesna. Nažalost, veoma je mali broje one djece koja roditeljima makar djelimično uzvrate na svu ukazanu ljubav i žrtvovanje. Iz svoje silne ljubavi koju gaje prema djeci, roditelji se ponekad znaju zamjeriti Onome čije bi im zadovoljstvo i naklonost trebali biti daleko preči od naklonosti njihove djece. Mnogo je onih roditelja koji su inače čestite i plemenite osobe, ali su u cilju pružanja podrške ili zaštite problematičnog djeteta spremni da lažu, varaju, a ponekad i da učine neke od teških zločina robujući tako šejtanu i prohtjevima svoje djece, a ne Svemogućem Stvoritelju. 

Svakodnevni događaji u našoj bližoj ili daljoj okolini to najbolje potvrđuju. Ako i ne budu svoju djecu pomagali u zlu i onome što je loše, malo je roditelja koje ljubav i briga za vlastitu djecu neće odvratiti od činjenja mnogih dobrih i bogougodnih djela. Prenosi se od Muhammeda ibnul-Esveda ibn Halfa, od njegovog oca, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike uzeo Husejna, r.a., i poljubio ga, a zatim rekao:
''Uistinu dijete čovjeka navodi na škrtost i kukavičluk, te biva razlogom njegove tuge i neznanja.'' (Hakim, 3/623, br. 5351. Vidjeti Sahihul-Džami'a, br. 1990) Bojeći se za opskrbu svoje djece, mnogi će škrtariti te malo udjeljivati na Allahovom putu iako su svjesni da im je opskrba određena dok su još bili u utrobama majki svojih i da se imetak muslimana udjeljivanjem ne umanjuje, kako je to u vjerodostojnom hadisu potvrdio Muhammed, s.a.v.s. Izbjegavat će borbu na Allahovom putu bojeći se da će poginuti te da će im djeca ostati siročad, iako vrlo dobro znaju da im je smrtni čas određen davno prije nego su vidjeli svjetlost dunjaluka. Zbog djece tuguju i žaloste se, te zanemaruju učenje ispravnog šerijatskog znanja koje je ključno za postizanje Allahovog zadovoljstva na dunjaluku i ahiretu. Sve ove, ali i druge slične činjenice pomažu vjernicima da shvate suštinu kur'anske poruke: ''O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte!'' (Tegabun, 14.)

 Šta je gore od smrti djeteta?

Jedno od najvećih dunjalučkih iskušenja koje može doživjeti čovjek jeste gubitak vlastitog djeteta. Tu duševnu bol mogu razumjeti samo oni koji su je doživjeli. Svi drugi, koje ovo iskušenje nije pogodilo, mogu samo nijemo posmatrati bolom skrhane roditelje i učtivo se praviti da razumiju. Strpljenje koje čovjek radi Allaha pokaže u tim trenucima, može mu uz Allahovu milost biti garancija ulaska u Džennet. Rekao je Muhammed, s.a.v.s., prenoseći od svoga Gospodara da je rekao:
''Kada Svome robu uzmem njegovo čedo pa se on pri tome strpi želeći od Mene nagradu, za takvoga osim Dženneta nema druge nagrade.'' (Buharija, br. 6424, od Ebu Hurejre, r.a.) 

Međutim, da li je smrt djeteta za roditelje baš najveće iskušenje? Iako mnogi smatraju da jeste, u stvarnosti je situacija ipak drugačija. Nakon što im dijete umre (pogotovo prije punoljetnosti), roditeljima na njega zauvijek ostaju lijepe uspomene. Po sjećanjima će prebirati te uvijek nanovo prepričavati svaku sitnicu iz perioda kada je njihovo mezimče veselo trčkaralo po kući, unoseći radost i veselje u njihove živote. Bit će strpljivi, očekivati nagradu od Allaha i radovati se ponovnom susretu u Kući vječnosti, u kojoj nema ni bolesti ni tuge, ni nesreće ni bola, ni bolnice ni hemoterapije, niti bilo čega od svih onih silnih belaja i iskušenja koja su na dunjaluku bivala uzrokom smrti voljenih. 

Za roditelja vjernika gore od fizičke smrti djeteta jeste njegovo skretanje sa Pravoga puta i ustrajavanje u nekoj od zabluda. Kakvu duševnu bol može osjećati otac koji je dojučer na svaki namaz sa sobom u džamiju vodio sina držeći ga za ručicu i, na njegovo veliko zadovoljstvo, pričao mu priče o poslanicima i dobrim Allahovim robovima, dok danas isti taj sin za vrijeme ezana nonšalantno prolazi pored džamije izbušenog nosa, istetoviranog tijela i u zagrljaju djevojke kratke suknje i još kraće pameti, a problemi koje svakodnevno stvara u kući su jednostavno nepodnošljivi? Kakav je osjećaj majke koja je do prije samo nekoliko godina svoju djevojčicu s nestrpljenjem čekala da se vrati iz mekteba ili sa halke Kur'ana kako bi čula šta je to novo naučila, dok istu tu kćerku danas, tužna i nemoćna da bilo šta promijeni, uplakana očekuje da se u sitne sate polupijana pojavi na vratima porodične kuće?  Mnogo je onih roditelja koji nakon svih velikih problema, sramote i neugodnosti koje im prirede njihova djeca, iskreno požele da ih nikada nisu ni dobili.
 
 
Odgoj (ni)je presudan

Kućni odgoj je uvijek bio vrlo značajan faktor koji je u velikoj mjeri utjecao na moral i ponašanje svakog pojedinca. Roditelji su se trudili da u krugu porodice, shodno svojim uvjerenjima i svjetonazoru, djeci pruže smjernice koje bi im trebale trasirati životni put za koji smatraju da je po njih najbolji i najispravniji. Kuće u kojima se držalo do islama i njegovih propisa oduvijek su bile prve škole bogobojaznosti, morala i plemenitih osobina iz kojih su izlazile generacije odgojene i pristojne djece koja su se znala nositi sa životnim izazovima i odolijevati iskušenjima poroka i grijeha. Dugo vremena je upravo taj  kućni odgoj najčešće bio presudan u djetetovom odabiru životnog puta kao i njegovom ophođenju prema drugima. Iako se ni danas nikako ne može niti smije zanemariti bitnost kućnog odgoja, njegov značaj je kudikamo manji i marginalniji nego je bio nekada. Vrijeme globalnog pokvarenjaštva nikoga nije poštedjelo, a ni najčistija društva i sredine nisu ostale netaknute. Zlo, nemoral i poganluk zakucali sa na vrata svake kuće na dunjaluku. Elektronski mas-mediji, a pogotovo televizija i internet, učinili su svoje. Obistinile su se riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ''Šest događaja će prethoditi Sudnjem danu: '…i fitna (iskušenje) čija će žestina ući u kuću svakog muslimana…'' (Ahmed, 5/228, od Muaza b. Džebela, r.a. Vidjeti: Es-Sahiha, br. 1883)
 
Gledanjem i najbezazlenijeg televizijskog programa djeca će doći u priliku da vide  scene bezobrazluka i nasilja svih vrsta koje se sasvim normalno prikazuju u reklamama, dječijim filmovima pa čak i ''kulturno'' obrazovnim emisijama, a sve to sa sobom nosi dugoročne negativne posljedice, o čemu redovno razglabaju psiholozi. Oni koji iz predostrožnosti i ne drže televizor u kući niti posjeduju internet, ni oni u potpunosti ne mogu sačuvati svoju djecu od mnogih opasnosti koje vrebaju u svakodnevnom životu i koje se praktički ne mogu izbjeći. Dijete izlaskom na ulicu, ili odlaskom u školu, htjelo to ono ili ne, jednostavno u sebe usisava mnogo ružnih riječi, manira i navika, a da toga uopće i nije svjesno. Vjerovatno su mnogi roditelji koji su se maksimalno trudili da u uši njihove djece nikada ne dopre ružna i nepristojna riječ, bili u prilici od strane istog tog djeteta biti pitani o značenju neke izrazito ružne i vulgarne riječi koju je dijete pokupilo u školi ili na ulici te iz čiste radoznalosti pitalo o njoj. Pored toga, roditelji u odgoj svoje djece moraju uložiti maksimum, a nakon toga pred Uzvišenim Allahom neće snositi odgovornost ukoliko dijete ipak krene putem grijeha i zablude jer samo je Allah Taj koji na Pravi put upućuje. 

Poznat je slučaj sina poslanika Nuha, a.s., koji je, i pored svog očevog napora i truda koji je uložio u nastojanju da mu ukaže na Pravi put, ostao dosljedan u svojoj zabludi te je u velikom potopu uništen sa ostalim nevjernicima. Iako često znaju biti razočarani i duboko uvrijeđeni zbog ponašanja i neposlušnosti djece, roditelji ne smiju klevetati niti proklinjati djecu jer je to Poslanik, s.a.v.s., zabranio u hadisu, koji se prenosi od Džabira, r.a., rekavši:
''Ne dovite protiv sebe samih niti protiv svoje djece niti protiv svojih sluga! Nemojte da se desi pa da potrefite onaj trenutak u kojem ako Allaha budete za nešto molili, On će vam traženo u datom momentu i ispuniti.'' (Muslim, br. 3009) Ako roditelji djecu već spominju u svojim dovama i skrušenim molitvama, neka to budu dove u kojima će za njih tražiti uputu, Allahovu milost i sve ono što je za njih dobro i korisno. Kada to Allah hoće, tevba će pokucati na vrata i najgrješnijeg i najneposlušnijeg djeteta, pa će od njega postati iskreni Allahov rob koji će Gospodaru svome biti pokoran, a samim tim i roditeljima poslušan. Možda baš iskrena roditeljska dova za svoje dijete tome bude uzrok. Zbog toga kažemo onako kako govore robovi Milostivog: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'' (El-Furkan, 74.)