IslamBosna.ba - Evo nekih interesantnih aktivnosti koje možete raditi sa svojom djecom.
Svi volimo našeg Poslanika (neka je mir i salavat na njega). Jednostavno zato što nam je dostavio Božiju uputu i pomogao nam da nađemo put do Istine. On je nazvan 'svjetlom', kao što Svemogući Allah kaže: (...) A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. (El-Ma'ida, 15). Zbog toga je prirodno da našoj djeci usadimo ljubav prema Poslaniku. Također trebamo nastojati da naša ljubav prema Poslaniku, a.s., raste iz dana u dan.
Želim naglasiti da nam ljubav prema Poslaniku, a.s., treba biti motivacija u slijeđenju plemenitih principa koje je postavio da upravljaju našim životima. Nezamislivo je tvrditi da volimo plemenitog Poslanika, a.s., i u isto vrijeme raditi sve što je u suprotnosti s njegovim učenjem. To nije ljubav. To je samozavaravanje!
Muslimani širom svijeta nikad ne prestaju spominjati Poslanika, a.s., i donositi salavate na njega. Ali zašto ne organizovati sedmodnevnu porodičnu aktivnost o životu Poslanika, a.s? Zbog čega ne bismo svaki dan posvetili novoj aktivnosti? Ili možemo svaki dan uključiti različite aspekte svake aktivnosti. Kojugod metodu odaberemo, ovim odajemo prizanje velikoj ulozi koju Poslanik (neka je na njega mir i salavat) ima u našim životima.
Kako bismo izazvali takve plemenite emocije u porodici, neka svako sjedne sa olovkom i papirom, i razmisli o idejama za aktivnosti u vezi Poslanikovog, a.s., života, a zajedno odlučite o njima.
Neki savjeti za te aktivnosti:
1. Putujte s Poslanikom a.s.
Nabavite kartu Arabije, ili još bolje, neka je djeca precrtaju iz atlasa. Zatim označite različita mjesta kojima je on putovao iz Mekke u Medinu. Svako bi trebao istražiti neko od putovanja i prezentovati ga cijeloj porodici za vrijeme porodičnog razgovora ili sastanka.
2. Budite se sa Poslanikom, a.s.
Poslanik, a.s., bi se svaki dan budio prije zore (fedžr) da obožava Allaha i čini zikr (sjećanje na Allaha). Dok je gledao u nebo, čitao bi zadnji dio sure El-Imran i razmišljao o svemiru i njegovom Stvoritelju. Ovo je odličan način da se približite Allahu dok imate najbolju koncentraciju, jer je tada um bezbrižan od svakodnevnih briga, a Allah nam je jako blizu. Nakon što bi zora nastupila, Poslanik (neka je na njega mir i salavat) bio klanjao, a onda razgovarao sa ljudima koji bi ostali poslije namaza. Neka se cijela porodica budi na ovaj namaz. Podstičite ih da se na najljepši način bude radi obožavanja Allaha onako kako je Poslanik radio.
3. Organizujte večer priča
Ovo se može raditi pred spavanje, nakon što djeca dođu iz škole, ili bilo koje drugo vrijeme pogodno za učenje. Prvi korak ka ljubavi prema Poslaniku te učenju od njega je poznavanje njegovog života i onoga zbog čega je bio veliki čovjek. Možete kupiti dječije knjige o njegovom životu, ili ih čak slušati na kaseti dok se vozite autom na putu do ili od škole. Možda svako u porodici može odabrati jednu priču koju će ispričati drugima. Ovo će uključiti istraživanje i čitanje.
4. Spavajte kao on
Poslanik (neka je na njega mir i salavat) je spavao na poseban način. Prije spavanja bi činio dovu. Kao izraz vaše ljubavi mogli biste jednu noć spavati kako je Poslanik spavao. Neki muslimani uvijek tako spavaju, iako nas vjera na to ne obavezuje. Poslanik je spavao na desnoj strani sa desnom rukom ispod desnog obraza. Prije odlaska u krevet bi uzimao abdest . Učio bi jedni ili dvije dove i nekoliko kratkih dijelova Kur'ana. Možete naučiti napamet i njegove dove sa razumijevanjem značenja i kopirati ih za ostale u porodici.
5. Jedite kao on
Postoje predaje o vrsti hrane koju je Poslanik, a.s., jeo i najviše volio. Napravite spisak te hrane. Kada je cijela porodica na okupu, neka jedna osoba priča o Poslanikovom ponašanju za vrijeme jela. Najbolji za to je mlađi član porodice. Naprimjer, Poslanik je savjetovao muslimane da jedu tako da im bude puna samo jedna trećina stomaka. Prije jela također treba oprati ruke, reći „bismillah" (u ime Allaha) i druge dove prije početka. Treba jesti desnom rukom.
6. Klanjajte kao Poslanik, a.s.
U Poslanikovo vrijeme, kada bi imam za vrijeme namaza pogriješio u učenju Kur'ana, drugi bi ga ispravili. U sedmici učenja vaše djece da žive kao Poslanik, neka svaki dan neko drugi predvodi namaz, a ostali neka ispravljaju greške, ako ih ima. To neće samo biti navikavanje na sunnet, već će podučiti i poniznosti.
7. Igrajte se kao Poslanik, a.s.
Poslanik je shvatao važnost zabave i igre. On bi se trkao sa svojom ženom Aišom, r.a. (neka je Allah zadovoljan njome), a ona bi ga uglavnom pobjeđivala. S ashabima je plivao i hrvao se. Sa njima bi se i šalio. Volio je djecu i igrao se sa njima. Muslimani ne smiju zaboraviti ovaj dio njegovog života. Trkajte se sa supružnikom u dvorištu; namjestite bazen za djecu; uključite djecu u neku sportsku aktivnost.
Blagodat trudnoce i radjanja
Ukoliko bi sestre muslimanke znale velike blagodati koje sa sobom nosi trudnoća i rađanje, tada bi im iskušenja koja sa njima dolaze, postala puno lakša i draža. Obavjestio nas je donosioc radosnih vijesti, Poslank, s.a.w.s, "da je žena u trudnoći, sve do poroda, poput onoga koji bdije na Allahovom putu", a znamo koliko je stražarenje na Allahovom putu težak i zahtjevan zadatak, ali i koliko veliku nagradu sa sobom nosi.
Svaka mlada djevojka sanja o tome kako će jednoga dana imati svoju porodicu i dom. Mašta ona kako ce biti brižna majka i zamišlja svoje djevojčice sa dugom kosom ukrašenom raznobojnim mašnicama i šnalicama, u prelijepim haljinicama i o malenim sinčićima u bajramskim odjelima i kravaticama ... Međutim ,kada sazna da je trudna odmah počne da strahuje od problematične trudnoće, teškog poroda i bolesnog djeteta. Takvo psihičko stanje joj još više otežava trunoću, pa joj noći postanu besane, a ukoliko i zaspi tada sanja ružne snove koji se ustvari ne tumače jer su plod njenog opterećenja i razmišljanja, ali nerijetko ti snovi je opterete do te mjere da postane ubijeđena da će njeno dijete biti bolesno a porod težak.
Kako ne bi dolazile u ovako teška stanja, mlade djevojke trebaju da se upoznaju sa ljepotama majčinstva i rađanja i da budu čvrsto ubijeđenje da će njihova trudnoća biti prilika za velikom nagradom i blagodatima koje imaju samo trudnice. Da se vidi ženom koja će rađati buduće majke muslimanke i buduće mudžahide, čuvare islama te time ispunit svoju zadaću majčinstva
Najbolje je to opisao Poslanik, s.a.w.s, Sellemi, dadilji Poslanikovog, a.s, sina Ibrahima kada ga je upitala: „O, Allahov Poslaniče, obradovao si muškarce svakim hajrom, a nisi žene? “ Poslanik s.a.w.s. reče: „ Jesu li te tvoje prijateljice na to nagovorile? “ Ona odgovori: „ Jesu, one su me nagovorile. “ Poslanik s.a.w.s reče: „ Zar nije zadovoljna jedna od vas da kada je trudna od svog muža, a on je njom zadovoljan, da ima nagradu poput postača, klanjača na Allahovom putu? Pa ako je zadese porođajni bolovi, ne znaju stanovnici nebesa ni Zemlje, kakve je skrivene radosti čekaju. Pa kada rodi, ne izađe iz nje kap njenog mlijeka, niti će (dijete) posisati gutljaj, a da neće imati za svaki gutljaj i usisaj dobro djelo, pa ako noć probdije zbog njega, imaće nagradu kao da je oslobodila sedamdeset robova na Allahovom putu.“
SubhAnallah, koja muslimanka nakon ove radosne vijesti ne bi poželila da ostane trudna što duže ili da bude stalno u stanju trudnoće???
Jutarnje mučnine su sasvim normalne za svaku trudnoću i one obično prestaju od onoga trenutka kada majka osjeti pomjeranje svoje bebe. Ponekad se uz mučnine javlja i žgaravica, ali uz grickanje badema i lješnjaka, ona će se, uz Allahovu pomoć, smanjiti. Danas postoje i veoma djelotvorni lijekovi za rješavanje ovih tegoba.
Ono što veoma zbunjuje mladu ženu, a posebnu onu koja je prvi put trudna, jeste njene stalne promjene raspoloženja: pretjerana osjetljivost i bezrazložno prolijevanje suza što ponekad zna iznervirat neupućenog muža i ostele ukućane. Međutim i to je sasvim normalno, prolazno stanje zbog činjenice velikih promjena koje se dašavaju u organizmu trudnice. Tu je i nervoza zbog stalnog osjećaja gladi i strah od gojaznosti i mogućnosti da zauvijek izgubi oblik svog tijela na koji se navikla.
Muslimanka koja se pridržava Kur'ana i suneta nema razloga da se plaši jer ona ima uputstvo i odgovor na svako pitanje pa tako i recept za stanja trudnoće i lakšeg poroda, a to je blagodat koju sa sobom nosi hurma (datule). Prisjetimo se da je Allah, s.w.t, rekao Merjemi: “Zatresi palmino stablo, posut ce po tebi svježe datule (hurme).“Dakle, ona je imala jedinu pomoć svoga Gospodara i blagodat hurmi, o kojoj je njen Pomagac, s.w.t, obavjestio.
Doista, nauka tek danas dokazuje blagodarenost ovog višenamjenskog voća, a kada je trudnoća i porod u pitanju tada je korist konzumiranja hurme višestruka:
- Ona pomaže i prije same trudnoće kao laksativ da se redovno ciste crijeva što je poreduslov za brži i lakši porod
- Takodjer pomaže da se buduća majka opskrbi sa potrebnom količinom šećera i svoju maternicu kao jedan veliki mišić pripremi na regulisanje i potspješivanje kontrakcija.
- Obzirom da sadrži prirodni šećer, tada je jako korisna i lako probavljiva za dječiji stomak pa se iz tog razloga i dojenčetu masiraju desni kako bi ga okrijepili i ojačali, a još i olakšali iznicanje prvih zubića.
- Od hurmi se ne deblja već naprotiv one zbog svog laksativskog djelovanja podspješuju rad crijeva i pražnjenje te samim tim spriječavaju gojaznost.
- Datule su nakon poroda veoma djelotvorne za oporavljanje maternice i povećanje količine veoma kvalitetnog mlijeka za novorođenče.
Pred sami porod lijepo i veoma korisno je da trudnica pije po kasiku cistog maslinogo ulja, a posebno pred sami odlazak na porod, kako bi uz Allahovu pomoć bilo olaksano rađanje i ojacana snaga uplašene buduće majke. Obavezno je da makar jedan puta dnevno pije mlijeko, jogurt ili jede sir kako bi se beba opskrbila sa kalcijom i vitaminom D koji su neophodni za razvoj skeleta bebe.
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.w.s: "Allah je za maternicu zadužio meleka koji kaže: “Gospodaru ,kap tekućine.", “Gospodaru, zakvačak.“, "Gospodaru, komad mesa“. Pa kada bude trebao da završi stvaranje, kaze: “Gospodaru, hoce li biti muško ili žensko? Sretan ili nesretan? Kolika mu je opskrba? Koliko će živjeti? Pa se sve to upiše dijetetu u majčinom stomaku."
O ovoj poruci treba dobro da razmisli svaka buduća majka muslimanka, jer sebi ne smije dozvoliti da je takva pitanja meleka, koji upisuje sudbinu njenog milog, nedužnog djeteta, zateknu u stanju harama, nezahvalnosti ili neposlušnosti njenom Sveznajućem Gospodaru.
Ona će blagodati trudnoće iskoristiti maksimalno za sticanje nagrade mudžahida, za postizanje oprosta grijeha i otežavanje vage dobrih dijela. Muslimanska trudnica će puno doviti za sebe i svoju porodicu, za svoje nerođeno dijete, jer jedino što može promjeniti ljudsku sudbinu jeste dova, a tu blagodat veoma malo koristimo, kao što bespovratno propuštamo prilike i određena vremena u kojima se ona posebno prima.
Pred vama je nekoliko važnih savjeta koji se odnose na namaz, a koji će vam poslužiti u odgoju djece kako bi ih vaspitali kao prave Allahove robove.
1. Djeca smatraju da je ispravno sve ono što rade stariji i da su njihovi roditelji najbolji i iznad svih drugih ljudi. Zbog toga oni svaki njihov pokret pomno prate i uzimaju ih kao svoga uzora. Međutim, na djecu u ranim njihovim godinama nema uticaja stalno opominjanje ukoliko pred sobom nemaju uzor na koga će se ugledati i ko će im u praksi pokazati ono što im se govori. Zato kada dijete vidi da njegov roditelj obavlja namaz, to najviše ima djelovanja na njega.
2. Roditelj je dužan da čini dovu Allahu, subhanehu ve te'ala za svoje dijete i da se njome potpomogne kao što je to činio Ibrahim, alejhisselam: "Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima - na Dan kada se bude polagao račun!" Ibrahim 41
3. Roditelj treba da zna da je upotreba sile, odnosno tjelesno kažnjavanje, zadnje sredstvo koje treba upotrijebiti i to pod uslovima. Inače, dijete bi se naviklo na batine što ne bi imalo nikakve koristi.
4. Roditelj je dužan da pouči dijete abdestu i taharetu (čistoći), a zatim da mu praktično pokaže dok ne nauči. Dijete će uzimati abdest pred roditeljem, a ukoliko bi pogriješilo neće ga ukorit zbog toga, već će mu na lijep način i bez srdžbe ponovo pokazati, a kada nauči abdest, pohvaliće ga i poljubiti pokazujući zadovoljstvo sa njim.
5. Poučiće ga značaju abdesta za njegov život kako bi ga podstrekao na sticanje sevaba.
6. Još iz malehna treba djecu poučiti namazu i to kroz direktni uticaj na njih. Tako će roditelj pred njima obavljati nafile, jer na njih najviše djeluje kada vide svoga roditelja kako pada licem na sedždu svome Gospodaru, kako skrušeno stoji u namazu, potpuno predan Allahu i odvojen od svega onoga što je oko njega. Na taj način dječije duše spoznaju veličinu Allaha, subhanehu ve te’ala, kao što ovakvim odgojem saznaju i način obavljanja namaza, što oni i zavole.
7. Roditelj ne smije biti grub sa djetetom po pitanju tahareta za namaz i pokrivanja stidnih dijelova tijela dok ono samo ne dostigne godine (otprilike sedam godina) u kojima će to samo shvatiti.
8. Kada dijete imadne sedam godina, roditelj je dužan da mu naredi obavljanje namaza što je u skladu sa riječima Resulullaha, sallallahu ‘alejhi we sellem: "Naređujte svojoj djeci namaz kada navrše sedam godina!" Također će mu naređivati i ono što prethodi namazu: taharet i pokrivanje stidnih dijelova tijela.
9. Ne smije dijete da napuni sedam godina i da mu taj period prođe, a da mu se ne ukaže na veliku važnost u tom periodu da se pred njim nalazi veliki događaj, a to je da mu se bliži vrijeme izvršavanja obaveze namaza. Kada dijete napuni sedam godina i kada obavi prvi farz namaz, roditelj treba da tom prigodom pozove prijatelje i rodbinu na malu svečanost povodom tog lijepog događaja na kome će dati djetetu hediju kako bi ga podstrekao na obavljanje namaza u njegovo vrijeme.
10. Neophodno je pratiti koliko dijete polaze važnost namazu i opominjati ga, te neumorno mu ponavljati tu naredbu. Ukoliko je jedan roditelj odsutan, drugi je dužan da preuzme tu obavezu na sebe. Prenosi se od Ibn ‘Abbasa, radijallahu ‘anhu, da je rekao: "Pazite na namaz svojih sinova, uobičajite kod njih da čine dobro, jer je dobro običaj!"
11. Nema ništa loše u tome da roditelj ponekad nagradi dijete zbog redovnog obavljanja namaza, ali to ne treba stalno činiti, a hedije koje daje biće raznolike.
12. Roditelj je dužan da omiljene stvari kod djece poveže sa namazom, tako da će vrijeme izleta odrediti u određenom namaskom vremenu, kako bi očuvali namaz i pripremili se za njega u njegovo vrijeme, jer je to njima veoma drago vrijeme.
13. Također, roditelj će planirati sve termine sa djecom u određeno namasko vrijeme kako bi naučili da rasporede vrijeme i svoje obaveze na osnovu namaskih vremena.
14. Povremeno će im ukazati na vrijednost namaza navodeći dokaze iz Kur’ana i sunneta kako bi se kod njih formirala predstava o važnosti namaza.
15. Nakon desete godine dijete treba navikavati da pored farzova obavlja i propisane sunnete, da teži ka obavljanju noćnog namaza, makar on bio i kratak. Tako će roditelj obavijestiti djecu da će ustati na noćni namaz u određeno vrijeme i na taj način će ih ostaviti da se natječu ko će se prije probuditi u zakazanom vremenu, a da ih otac ne budi. Tako se jača njihova želja za namazom i djeca se počinju na sebe oslanjati. Otac će na tom noćnom namazu sa njima kratko učiti kako bi im olakšao, a one koji budu pospani iz milosti će osloboditi namaza.
16. Ukoliko dijete nakon desete godine propušta namaze, roditelj je dužan da ga opomene, posavjetuje i da mu navede šerijatske dokaze o namazu. Ako i nakon toga dijete ustraje u tome, tada će roditelj biti strožiji prema djetetu, ukoriće ga i neće govoriti sa njim, neće sjediti sa njim, niti se šaliti, a zabraniće mu neke omiljene stvari. Ukoliko takva kazna ne urodi plodom, tada će roditelj upotrijebiti tjelesnu kaznu pod sljedećim uslovom kao što je rekao Resulullah, sallallahu ‘alejhi ve sellem: "I udarite ih kada imaju deset godina! (radi neposlušnosti)" Roditelj će postupiti sa djetetom na način kako bi ga privolio i ohrabrio u obavljanju namaza. Ukoliko bi nekada dijete propustilo namaz, progledaće mu kroz prste i na lijep način će mu ukazati na greške. Ukoliko dijete ustraje u tim greškama, roditelj će ga tajno ukoriti, pokazujući nezadovoljstvo na svom licu. Ako ni to ne bude koristilo, tada će roditelj pribjeći novoj kaznenoj mjeri i ukoriti dijete pred ostalim članovima porodice i njegovim drugovima, ali ne ponižavati ga i ne vrijeđati ga. Kad ni to ne urodi plodom, roditelj tek tada može upotrijebiti udarac. Donijeće prut i staviti ga na vidljivo mjesto. Ako nijedna od ovih metoda ne bude koristila, samo tada će odgajatelj upotrijebiti batinanje i to pod sljedećim uslovima: - da ne udare dijete zbog svega i svačega prije desete godine; - da odgajatelj zna da su batine sredstvo kojim se želi poboljšati stanje djeteta, a ne sredstvo za ponižavanje, omaložavanje, duševno izobličavanje i osvetu kojom roditelj želi isprazniti iz sebe srdžbu i na taj način se duševno rasteretiti. Batine su samo nužnost u odgoju čime se želi dobro djetetu, a roditelj je dužan da ne pribjegava toj vrsti kazne dok je u stanju srdžbe; - udarac ne smije biti jak i da ostavlja posljedice. Zbog toga će se upotrebljavati štap i slično. Broj udaraca će iznositi tri, dok ne smije preći više od deset udaraca s tim što će se izbjegavati udarci u lice i osjetljiva mjesta na tijelu, kao i udarci na jedno mjesno ostavljajući vremenski razmak između dva udarca kako bi prošao bol od prvog udarca; - potrebno je da kazna odgovara veličini grijeha i njegove vrste; - u slučaju da dijete zatraži pomoć od Allaha i zaštitu od Njega, subhanehu ve te’ala, odgajatelj je dužan prekinuti kažnjavanje i; - da se ne ponovi kazna kako ne bi izgubila svoju vrijednost i prestala da ima ikakva uticaja na dijete.
17. U slučaju da roditelj ne počne da navikava dijete na namaz od njegove sedme godine, neće ga udarati nakon njegove desete godine zbog propuštanja namaza, već će prvo početi da ga uči namazu i da ga iznova navikava.
18. Roditelj je dužan navikavati dijete na namaz u džematu još iz malehna kako bi se njegovo srce vezalo za mesdžid u kojem će upoznati učene i biti u prisustvu onih koji praktično primjenjuju propise sticanja znanja. Pored toga, želja za učestvovanjem sa starijima u njihovim djelima je prirodna težnja kod djeteta što u ovom slučaju urađa plodom.
19. Odgajatelj će pripremiti dijete za susret sa mesdžidom, opisaće mu ga kako ga ne bi ništa iznenadilo, te će mu mnogo pred njim pominjati mesdžid, kao na primjer da mu je kupio čokoladu u blizini mesdžida, zatim će mu opisati njegovu ljepotu i obećati mu da će ga posjećivati i tako dalje.
20. Prije nego što odgajatelj povede dijete u mesdžid, obavijestiće imama i ostale u njemu da će doći sa djetetom kako bi ga lijepo dočekali i poklonili mu veliku pažnju. Tako će dijete osjećati sigurnost i smiraj sa onima koji su u mesdžidu, a cilj svega toga jeste da se iskoristi ta prilika da dijete osjeti veličinu namaza.
21. Ukoliko bi imam tom prilikom oduljio namaz toliko da je u suprotnosti sa sunnetom, ukazaće mu se na to.
22. Dijete ce pohađati školu učenja Kur’ana napamet i učenja tedžvida kod dotičnog imama.
23. Odgajatelj će voditi brigu da dijete zavoli mesdžid i one koji ga posjećuju i to uključujući ga u razne korisne aktivnosti i dječije zabave.
24. Djetetu će ukazati na veliku važnost džume-namaza i govoriće mu o njenim propisima i nužnosti poštovanja istih.
25. Moguće je da dijete neće biti u stanju da izdrži dužinu namaza i hutbe zbog nemogućnosti da očuva abdest. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je jednog petka ušao u mesdžid i vidio dječaka, te mu rekao: "O dječače, idi i igraj se!" rekao je dječak: "Došao sam samo da klanjam." Ebu Hurejre radijallahu ‘anhu ponovi: "O dječače, idi i igraj se!" I dodade: "Onda ćeš sjediti dok imam ne iziđe?" Dječak reče: "Da." Zato je otac dužan da ne obavezuje dijete da klanja džumu-namaz, a neće mu prijetiti. U slučaju da dijete ne bude obavljalo džumu-namaz, odgajatelj ga neće tjerati na to sve dok ne napuni deset godina kada dijete postaje obavezno da klanja.
26. Roditelj će odabrati u koji će mesdžid otići sa djetetom na džumu-namaz, jer hutba ima velikog uticaja na slušaoca, a posebno dijete ukoliko dijete razumije i shvata hutbu. Lijepo je da odgajatelj nakon džume-namaza pita dijete o sadržaju hutbe i koje se njegove koristi, a prije hutbe će ukazati na nužnost slušanja i šutnje za vrijeme hutbe, kao što će dijete obavijestiti da će ga nakon namaza pitati o onome što je čuo na hutbi kako bi s paznjom slušao predavanje.
Ovo su samo neke koristi na koje sam ukratko ukazao, a što je vrijedno svakom roditelju da ih izučava ukoliko teži da budučnost našeg ummeta bude bolja, a čiji će nosioci biti naši potomci.
Rekao je Uzvišeni Allah, u prijevodu značenja Kur'ana: ''Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu, a dobra djela, koja vječno ostaju, bit će od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati.'' (El-Kehf, 46.) Da su djeca ukras na ovom svijetu kao i predmet velike ljudske ljubavi i pažnje, ne dvoji niko od onih koji su imali čast i obavezu postati roditelji.
Šta se to na dunjaluku može mjeriti sa srećom, ushićenjem i suptilnim emocijama koje osjećaju roditelji nakon što se poslije dugih mjeseci strepnje i iščekivanja, na ovaj svijet pojavi njihovo čedo, živo i zdravo, koje su toliko dugo očekivali. Sva majčina bol i tegobe koje je osjećala prilikom trudnoće i samog poroda, nestaju u onom trenutku kada neko od medicinskog osoblja zadovoljno mahne glavom i već formalno kaže: ''Čestitamo! Rodili ste zdravu bebu!'' A i brižnom ocu, koji je čitavu noć kao mahnit nervozno šetao bolničkim hodnicima brojeći podne pločice, sada je pao kamen sa srca. Prsa su prostrana, a ruke široke. Muštuluk i riječi iskrene zahvale daruju se prvoj osobi koja radosnom viješću prekine očevu neizvjesnost i pomalo djetinjasto ponašanje.
Nakon izlaska iz bolnice i povratka kući, sve se odvija nekako spontano, a prvi mjeseci života sa prinovom u kući prava su avantura. Kroz smijeh i suze roditelji uče kako postupati sa djetetom te postaju svjesni veličine svoje odgovornosti i obaveze. Njihovo neiskustvo i prvotna nespretnost nadomješćuje se silnom ljubavlju i brigom koju ukazuju novorođenčetu, a tu je i rodbina koja svojim iskustvom i savjetima nesebično pomaže da sve bude kako treba. Kako vrijeme prolazi, ljubav prema djetetu je sve jača i jača. Roditelji se silno vežu za ''plod svojih srca'', kako je djecu nazvao Uzvišeni Allah, u vjerodostojnom hadisi-kudsijju. Međutim, pored velike sreće koje je dijete svojim dolaskom na ovaj svijet unijelo u kuću roditelja, isto tako ono je sa sobom donijelo mnoga iskušenja i probleme, čega roditelji vrlo brzo postaju svjesni. Polahko ali sigurno, i otac i majka u pravom smislu počinju shvatati istinsko značenje riječi Uzvišenog Allaha, koji je, u prijevodu značenja, rekao: ''...i neka znate da su bogatstva vaša i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika'' (El-Anfal, 28.).
Djeca su iskušenje veliko
Djeca su za roditelje iskušenje u svakom pogledu. Njihova bol je i bol roditelja, a njihovi problemi i životne nedaće često su veća patnja za roditelje nego za samu djecu. Koliko su samo puta majke i očevi budni zore dočekivali bdijući pored bolesnog djeteta, ili se na razne načine ponižavali pristajući da rade i najmizernije poslove samo kako bi svojoj djeci obezbijedili osnovne životne potrebe, čega mnoga djeca, barem u prvim godinama života, uopće nisu ni svjesna. Nažalost, veoma je mali broje one djece koja roditeljima makar djelimično uzvrate na svu ukazanu ljubav i žrtvovanje. Iz svoje silne ljubavi koju gaje prema djeci, roditelji se ponekad znaju zamjeriti Onome čije bi im zadovoljstvo i naklonost trebali biti daleko preči od naklonosti njihove djece. Mnogo je onih roditelja koji su inače čestite i plemenite osobe, ali su u cilju pružanja podrške ili zaštite problematičnog djeteta spremni da lažu, varaju, a ponekad i da učine neke od teških zločina robujući tako šejtanu i prohtjevima svoje djece, a ne Svemogućem Stvoritelju.
Svakodnevni događaji u našoj bližoj ili daljoj okolini to najbolje potvrđuju. Ako i ne budu svoju djecu pomagali u zlu i onome što je loše, malo je roditelja koje ljubav i briga za vlastitu djecu neće odvratiti od činjenja mnogih dobrih i bogougodnih djela. Prenosi se od Muhammeda ibnul-Esveda ibn Halfa, od njegovog oca, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike uzeo Husejna, r.a., i poljubio ga, a zatim rekao:
''Uistinu dijete čovjeka navodi na škrtost i kukavičluk, te biva razlogom njegove tuge i neznanja.'' (Hakim, 3/623, br. 5351. Vidjeti Sahihul-Džami'a, br. 1990) Bojeći se za opskrbu svoje djece, mnogi će škrtariti te malo udjeljivati na Allahovom putu iako su svjesni da im je opskrba određena dok su još bili u utrobama majki svojih i da se imetak muslimana udjeljivanjem ne umanjuje, kako je to u vjerodostojnom hadisu potvrdio Muhammed, s.a.v.s. Izbjegavat će borbu na Allahovom putu bojeći se da će poginuti te da će im djeca ostati siročad, iako vrlo dobro znaju da im je smrtni čas određen davno prije nego su vidjeli svjetlost dunjaluka. Zbog djece tuguju i žaloste se, te zanemaruju učenje ispravnog šerijatskog znanja koje je ključno za postizanje Allahovog zadovoljstva na dunjaluku i ahiretu. Sve ove, ali i druge slične činjenice pomažu vjernicima da shvate suštinu kur'anske poruke: ''O vjernici, i među ženama vašim i djecom vašom, doista, imate neprijatelja, pa ih se pričuvajte!'' (Tegabun, 14.)
Šta je gore od smrti djeteta?
Jedno od najvećih dunjalučkih iskušenja koje može doživjeti čovjek jeste gubitak vlastitog djeteta. Tu duševnu bol mogu razumjeti samo oni koji su je doživjeli. Svi drugi, koje ovo iskušenje nije pogodilo, mogu samo nijemo posmatrati bolom skrhane roditelje i učtivo se praviti da razumiju. Strpljenje koje čovjek radi Allaha pokaže u tim trenucima, može mu uz Allahovu milost biti garancija ulaska u Džennet. Rekao je Muhammed, s.a.v.s., prenoseći od svoga Gospodara da je rekao:
''Kada Svome robu uzmem njegovo čedo pa se on pri tome strpi želeći od Mene nagradu, za takvoga osim Dženneta nema druge nagrade.'' (Buharija, br. 6424, od Ebu Hurejre, r.a.)
Međutim, da li je smrt djeteta za roditelje baš najveće iskušenje? Iako mnogi smatraju da jeste, u stvarnosti je situacija ipak drugačija. Nakon što im dijete umre (pogotovo prije punoljetnosti), roditeljima na njega zauvijek ostaju lijepe uspomene. Po sjećanjima će prebirati te uvijek nanovo prepričavati svaku sitnicu iz perioda kada je njihovo mezimče veselo trčkaralo po kući, unoseći radost i veselje u njihove živote. Bit će strpljivi, očekivati nagradu od Allaha i radovati se ponovnom susretu u Kući vječnosti, u kojoj nema ni bolesti ni tuge, ni nesreće ni bola, ni bolnice ni hemoterapije, niti bilo čega od svih onih silnih belaja i iskušenja koja su na dunjaluku bivala uzrokom smrti voljenih.
Za roditelja vjernika gore od fizičke smrti djeteta jeste njegovo skretanje sa Pravoga puta i ustrajavanje u nekoj od zabluda. Kakvu duševnu bol može osjećati otac koji je dojučer na svaki namaz sa sobom u džamiju vodio sina držeći ga za ručicu i, na njegovo veliko zadovoljstvo, pričao mu priče o poslanicima i dobrim Allahovim robovima, dok danas isti taj sin za vrijeme ezana nonšalantno prolazi pored džamije izbušenog nosa, istetoviranog tijela i u zagrljaju djevojke kratke suknje i još kraće pameti, a problemi koje svakodnevno stvara u kući su jednostavno nepodnošljivi? Kakav je osjećaj majke koja je do prije samo nekoliko godina svoju djevojčicu s nestrpljenjem čekala da se vrati iz mekteba ili sa halke Kur'ana kako bi čula šta je to novo naučila, dok istu tu kćerku danas, tužna i nemoćna da bilo šta promijeni, uplakana očekuje da se u sitne sate polupijana pojavi na vratima porodične kuće? Mnogo je onih roditelja koji nakon svih velikih problema, sramote i neugodnosti koje im prirede njihova djeca, iskreno požele da ih nikada nisu ni dobili.
Odgoj (ni)je presudan
Kućni odgoj je uvijek bio vrlo značajan faktor koji je u velikoj mjeri utjecao na moral i ponašanje svakog pojedinca. Roditelji su se trudili da u krugu porodice, shodno svojim uvjerenjima i svjetonazoru, djeci pruže smjernice koje bi im trebale trasirati životni put za koji smatraju da je po njih najbolji i najispravniji. Kuće u kojima se držalo do islama i njegovih propisa oduvijek su bile prve škole bogobojaznosti, morala i plemenitih osobina iz kojih su izlazile generacije odgojene i pristojne djece koja su se znala nositi sa životnim izazovima i odolijevati iskušenjima poroka i grijeha. Dugo vremena je upravo taj kućni odgoj najčešće bio presudan u djetetovom odabiru životnog puta kao i njegovom ophođenju prema drugima. Iako se ni danas nikako ne može niti smije zanemariti bitnost kućnog odgoja, njegov značaj je kudikamo manji i marginalniji nego je bio nekada. Vrijeme globalnog pokvarenjaštva nikoga nije poštedjelo, a ni najčistija društva i sredine nisu ostale netaknute. Zlo, nemoral i poganluk zakucali sa na vrata svake kuće na dunjaluku. Elektronski mas-mediji, a pogotovo televizija i internet, učinili su svoje. Obistinile su se riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: ''Šest događaja će prethoditi Sudnjem danu: '…i fitna (iskušenje) čija će žestina ući u kuću svakog muslimana…'' (Ahmed, 5/228, od Muaza b. Džebela, r.a. Vidjeti: Es-Sahiha, br. 1883)
Gledanjem i najbezazlenijeg televizijskog programa djeca će doći u priliku da vide scene bezobrazluka i nasilja svih vrsta koje se sasvim normalno prikazuju u reklamama, dječijim filmovima pa čak i ''kulturno'' obrazovnim emisijama, a sve to sa sobom nosi dugoročne negativne posljedice, o čemu redovno razglabaju psiholozi. Oni koji iz predostrožnosti i ne drže televizor u kući niti posjeduju internet, ni oni u potpunosti ne mogu sačuvati svoju djecu od mnogih opasnosti koje vrebaju u svakodnevnom životu i koje se praktički ne mogu izbjeći. Dijete izlaskom na ulicu, ili odlaskom u školu, htjelo to ono ili ne, jednostavno u sebe usisava mnogo ružnih riječi, manira i navika, a da toga uopće i nije svjesno. Vjerovatno su mnogi roditelji koji su se maksimalno trudili da u uši njihove djece nikada ne dopre ružna i nepristojna riječ, bili u prilici od strane istog tog djeteta biti pitani o značenju neke izrazito ružne i vulgarne riječi koju je dijete pokupilo u školi ili na ulici te iz čiste radoznalosti pitalo o njoj. Pored toga, roditelji u odgoj svoje djece moraju uložiti maksimum, a nakon toga pred Uzvišenim Allahom neće snositi odgovornost ukoliko dijete ipak krene putem grijeha i zablude jer samo je Allah Taj koji na Pravi put upućuje.
Poznat je slučaj sina poslanika Nuha, a.s., koji je, i pored svog očevog napora i truda koji je uložio u nastojanju da mu ukaže na Pravi put, ostao dosljedan u svojoj zabludi te je u velikom potopu uništen sa ostalim nevjernicima. Iako često znaju biti razočarani i duboko uvrijeđeni zbog ponašanja i neposlušnosti djece, roditelji ne smiju klevetati niti proklinjati djecu jer je to Poslanik, s.a.v.s., zabranio u hadisu, koji se prenosi od Džabira, r.a., rekavši:
''Ne dovite protiv sebe samih niti protiv svoje djece niti protiv svojih sluga! Nemojte da se desi pa da potrefite onaj trenutak u kojem ako Allaha budete za nešto molili, On će vam traženo u datom momentu i ispuniti.'' (Muslim, br. 3009) Ako roditelji djecu već spominju u svojim dovama i skrušenim molitvama, neka to budu dove u kojima će za njih tražiti uputu, Allahovu milost i sve ono što je za njih dobro i korisno. Kada to Allah hoće, tevba će pokucati na vrata i najgrješnijeg i najneposlušnijeg djeteta, pa će od njega postati iskreni Allahov rob koji će Gospodaru svome biti pokoran, a samim tim i roditeljima poslušan. Možda baš iskrena roditeljska dova za svoje dijete tome bude uzrok. Zbog toga kažemo onako kako govore robovi Milostivog: "Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'' (El-Furkan, 74.)
Nema komentara:
Objavi komentar