Naša djeca su neprocjenljivo blago, ali i naš ispit i iskušenje i samo od nas zavisi da li ćemo biti na visini zadatka i odgovornosti • Dok se u posljednje vrijeme bezobrazno zagovara ukidanje i zabrana podučavanja djece predmetu islamske vjeronauke u školskim i predškolskim ustanovama, tako na žalost raste i broj maloljetnika koji čine razna krivična djela • “Nema ništa teže na mizanu (vagi kojom se mjere djela na Sudnjem danu) od lijepe naravi (ahlaka).” (hadis)
Od vjernika se zahtijeva i traži da se ustegnu od svih vidova zla i negativnosti od kojih je jedna od najopasnijih po pojedinca, porodicu, zajednicu i društvo svakako nemoralnost i kršenje etičkih normi i principa na kojima počiva čovječanstvo. Uzvišeni, dž.š., u Kur’anu veli: “Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.”(En-Nahl, 90.)
U komentaru ovog ajeta se navodi: ‘Allah naređuje svim ljudima da budu nepristrasni, objektivni i pravedni u svim situacijama i da na učinjeni hajr prema njima na još ljepši način uzvrate, a preko učinjenog zla pređu i oproste i da posvete pažnju rodbini i dobročinstvo im čine. A zabranjuju svaku ružnu riječ ili djelo poput bluda, ogovaranja, prenošenja tuđih riječi s ciljem zavađanja ljudi, kao i svaki postupak koji je Šerijat pokudio, a i zdrav razum ga odbacuje, u što spadaju svi grijesi. U pomenutom ajetu se, također, zabranjuje nasilje i nepravda. Uzvišeni nas podsjeća i upozorava na Svoje propise kako bi ih prihvatili kao savjet i radili u skladu sa njima, a uzdržali se od zabranjenog. Ovo je najsveobuhvatniji ajet po pitanju dobra i zla u Allahovoj Knjizi.’ (Et-Tefsirul-Vedžiz)
Kuda idu naša djeca?
Mnogo je pojava koje uveliko doprinose razaranju morala kod muslimanske populacije i udaljavaju ih od islama i njegovih vječnih i univerzalnih vrijednosti koje su uvijek u interesu i u korist svakog čovjeka koji sebi želi dobro ovog i budućeg svijeta. Jedna od ljepota islama je u tome što Allah, dž.š., ljudima nije ništa zabranio a da im nije u zamjenu dao nešto bolje. Zabranio je sva opojna pića i droge, ali im je dao da uživaju u lijepim napicima koji su korisni za tijelo i um.
Naša djeca su neprocjenljivo blago, ali i naš ispit i iskušenje i samo od nas zavisi da li ćemo biti na visini zadatka i odgovornosti. Ako smo toga potpuno svjesni, a nažalost većina muslimana nije(!), moramo više pažnje posvetiti odgoju i moralu naše djece koja su, danas, na svakom koraku izložena raznim iskušenjima. Uzvišeni u Kur’anu veli: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6.)
Na nama je velika odgovornost pred Allahom, dž.š., za ponašanje i postupke naše djece i ona su naš ispit da li smo ih islamski odgojili i ukazali im na opasnosti poroka i zla. Muhammed, a.s., u hadisu veli: “Nema ništa teže na mizanu (vagi kojom se mjere djela na Sudnjem danu) od lijepe naravi (ahlaka).” (Ahmed ibn Hanbel u “Musnedu”)
Moramo biti svjesni da se danas, čini mi se više i jače nego ikad, vrši atak na našu vjeru, moralnost i etičke principe koje karakterišu vjernike. Na koji način se oduprijeti tome, pitanje je koje sebi mora postaviti svaki vjernik da bi zaštitio sebe i svoju porodicu. Svakako da neka ograničenja i zabrane moraju biti nametnute od strane samih roditelja koji su prije svih prozvani da nešto učine radi očuvanja i zaštite njihove djece. Ako dozvolimo da naša djeca dolaze kasno kući, a nas ne interesuje gdje su i sa kim bili – onda je to alarmantno i zastrašujuće. Ako želimo dobro sebi i svojoj djeci, moramo posvetiti više pažnje njihovim problemima i usmjeravati ih ka onome što će im koristiti u životu skrećući im pažnju na sve negativnosti neislamskih ideja i ponašanja. Sigurno da roditelj mora svom djetetu ponuditi alternativu koja u sebi ne sadrži elemente harama u čemu je perspektiva i uspjeh na oba svijeta. Neka od tih rješenja jesu davanje zadataka i zaduženja koja će biti primamljiva i privlačna za njih i odgovarati njihovim željama i dobu poput: korisnih saznanja o vjeri gdje će naći odgovore na mnoga pitanja koja ih u tom dobu interesiraju, učenja stranih jezika, kursevi informatike, redovno bavljenje raznim sportovima, čitanje preporučenih knjiga i časopisa, prisustvovanje predavanjima na kojima će upoznati svoju vjeru i steći nova saznanja i poznanstva, jačanje sklonosti, sposobnosti i talenta djeteta prema određenim zanimanjima.. itd. Najbolji primjer brižnog roditelja je mudri Lukman koji savjetuje svoga sina: “O sine, pomozi se halal zaradom, jer kod koga to bude nedostajalo, imat će kod sebe tri osobine: njegova vjera će se istanjiti (bit će plitka), oslabit će mu razum i napustit će ga darežljivost i čestitost. A najgore od ovih osobina je to što će ga ljudi početi potcjenjivati, omalovažavati i prezirati.”
Maloljetnička delikvencija
Maloljetnička delikvencija obuhvata sve devijacije u ponašanju mladih, od onih koji krše određena pravila (npr. neposlušnost, bježanje od kuće, izostajanje sa nastave, skitnja, pušenje itd.) do onih koja su kažnjiva po krivičnom zakonu. Takvo određenje, zbog svoje širine onemogućuje razlikovanje onoga što je delikt od onoga što nije. Uže značenje pojma obuhvata ‘’sve aktivnosti maloljetnih osoba koje su kažnjive po pozitivnim zakonima jedne zemlje’’. I tako dok se u posljednje vrijeme bezobrazno zagovara ukidanje i zabrana podučavanja djece predmetu islamske vjeronauke u školskim i predškolskim ustanovama, tako na žalost raste i broj maloljetnika koji čine razna krivična djela. Prema podacima MUP- a KS, u 2007. godini na području Kantona Sarajevo maloljetnici su počinili ukupno 694 krivična djela. U tim krivičnim djelima učestvovalo je ukupno 303 maloljetnih lica od kojih je uhapšeno njih 155. Počinitelji koji nisu stariji od 14 godina tretiraju se kao krivično neodgovorna djeca. Takvih prijestupnika ima 63. Maloljetnih prijestupnika od 15 do 16 godina ima 133, a od 16 do 18 godina 107.
Također, i na području Livanjskog kantona maloljetnička delikvencija je u porastu, te je u prošloj godini bila za 60 posto veća nego 2006. godine, navodi se u izvještaju MUP-a o stanju kriminaliteta na području ovog kantona.
Gazalijin program odgoja
Imami Gazalija je iznio program odgoja djeteta koji je je osmišljen u vidu slijedećih obaveza roditelja prema djetetu:
• Da ga odgaja i preodgaja, te podučava lijepim i pozitivnim osobinama, a također i čuva od lošeg društva.
• Ne treba mu omiliti ukrase i lagodnosti kako se ne bi navikao na uživanja što bi mu kasnije otežalo popravak.
• Treba ga naviknuti na skromnu i pristojnu odjeću.
• Da u odgoju koristi metodu nagrade i kazne, i pohvale pred ljudima. Kazna ne treba biti za svaku grešku, nego je bolje preći preko nekih pogrešaka i zanemariti ih, pogotovo kada dijete zbog toga pokazuje znakove stida i to nastoji sakriti. Kažnjavanje ne treba biti javno kako to ne bi kod djeteta izazvalo drskost i odvažnost. Neka kažnjavanje bude blago, ali srazmjerno, kako dijete ne bi bilo ravnodušno kada mu se uputi kritika i kada čuje ukor.
• Da mu zabrani hvalisanje među svojim prijateljima sa onim što on ili njegov roditelj ima, nego ga treba naviknuti na skromnost i lijep način govora.
• Da ga navikne na dijeljenje, a ne na uzimanje, makar bio i siromah.
• Da mu ne dozvoljava ono što ne spada u bonton i lijepo ponašanje, kao pljuvanje i zijevanje.
• Da mu ne dozvoli da se zaklinje, govorio on istinu, ili neistinu.
• Da ga navikava na umjerenost u govoru i da govori kada postoji potreba za govorom.
• Da ga navikava na strpljenje.
• Da mu dozvoli igru nakon učenja kako bi se relaksirao i odmorio, povratio umnu snagu i koncentraciju i kako mu učenje ne bi dosadilo i kako ga ne bi opteretilo.
• Da mu zaprijeti da ne smije krasti, konzumirati haram i sve ono što se ubraja u zla djela.
• Kada se približi godinama punoljetstva, ne smije biti popustljiv kada se radi o šerijatskim propisima.
“Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju.” (El-Furkan, 74.)
Nema komentara:
Objavi komentar